Kako trenutno stvari stoji nekad poznati i veoma atraktivni Ski-centar "Lokve" na planini Cmiljevica, koji je kao državno vlasništvo izgrađen osamdesetih godina prošlog vijeka, preseliće se u prošlost. Naime, minulih dana na skijaškoj stazi osvanula je tabla sa natpisom "na prodaju". Uvidom u katastar, jasno je naznačeno da se to zemljište nalazi u privatnom vlasništvu i to na ime Vojislava Dedovića, da je isparcelisano i da je na mjestu nekadašnje skijaške staze planirana gradnja petnaest planinskih kućica i vikendica. S druge strane, javnost nikada zvanično nije upoznata kako je to zemljište koje je država, izgradnjom ski-centra u okviru tadašnjeg Hotelsko-turističkog preduzeća "Berane" koristila kao svoje, prešlo u privatne ruke. Zna se da je skijalište nakon otvaranja godinama uspješno radilo i da je bilo stjecište brojnih poklonika zimskog turizma. Takođe, poznato je da je nakon toga u tranzicionim procesima devedesetih godina prošlog vijeka od kompanije "Euroturist", došlo do neuspješne privatizacije turističko-ugostiteljskog kompleksa na Cmiljevici i da je skijalište godinama bilo van funkcije. Nakon toga Ski-centar "Lokve" sa istoimenim hotelom, kupio je prije petnaestak godina na javnoj licitaciji, za oko pola miliona eura, ruski bizminsen Alan Alikov. On je prilikom kupovine hotela, obećao da će na Cmiljevici, uz milionska ulaganja, napraviti turističku destinaciju po evropskim standardima. Međutim, njegova obećanja ostala su mrtvo slovo na papiru, da bi prije nekoliko godina vlasnici skijališta postali braća Dragan i Dejan Guberinić, koji duže vrijeme žive i rade u inostranstvu.
Novi vlasnici su u startu kazali da imaju namjeru da u narednom periodu, uz aktiviranje skijališta, izvrše i rekonstrukciju postojećeg hotela "Lokve", koji bi, kako su navodili, bio otvoren i u ljetnjem i u zimskom periodu. Oni su, uz značajna ulaganja i remont postojeće žičare, osposobili skijalište za rad koje je dvije sezone bilo u funkciji. Međutim, pretprošle godine vlasnici su najavili da će, i pored dobre posjećenosti skijaša i tirista, morati da odustanu od svega najavljenog, ukoliko im nadležne institucije ne omoguće da ski-centar, uz rješavanje administrativnih problema, normalno funkcioniše. Na kraju su saopštili da ne mogu da nastave da rade, jer imaju probleme sa navodnim vlasnicima zemljišta i da skijalište još uvijek nije proglašeno javnim dobrom. Isticali su da je problem što im nadležni državni organi nijesu omogućili upisivanje službenosti na parcelama koje se prostiru duž staze.
Guberinići ističu da su, ako nadležne institucije ne reaguju na pravi način, primorani da odustanu od čitavog posla.
– Našli smo se u čudu kada smo saznali da su pojedinci, kao privatni vlasnici, krenuli da u parcelama rasporodaju zemljište na kom se nalazi skijalište i zašta smo mi dali novac. Ako država i ovog puta ostane nijema na to što se dešava, odnosno ne proglasi javni interes po Zakonu o skijalištima, nama ne preostaje ništa drugo već da razmontiramo žičaru i da dignemo ruke od svega – kaže Dejan Guberinić.
On ističe da mu nije jasno kako je skijalište nekad radilo kao državno vlasništvo i kako je odjednom postalo privatni posjed.
– Pitamo se gdje su dokumenta o tome kako je skijalište sagrađeno i na čijoj zemlji. Kako je Rus od koga smo mi to kupili postao vlasnik skijališta. No, neka se drugi time bavi, u čijoj je to nadležnosti. Mi smo samo tražili da se u katastru upiše službenost skijališta, što je obaveza po Zakonu o skijalištima, kako bi nesmetano radili. Ne želimo da oduzmemo zemljište nikome, ali mi smo prosto obmanuti i to ne samo na našu štetu već i na štetu brojnih ljubitelja skijanja – zaključuje Guberinić.
