Još prije osam godina iz Demokratske Crne Gore tvrdili su da fabrika u Boru predstavljala neuspjeli predizborni trik Demokratske partije socijalista (DPS) i da ovaj slučaj treba da razmotri nadležno tužilaštvo.
– Od samog početka jasno smo kazali da se radi o čistoj prevari i da od fabrike na Boru neće biti ništa. Vrijeme je pokazalo da smo bili u pravu. Uostalom sve te aktivnosti oko otvaranja fabrike su sprovođene pod sumnjivim okolnostima. Zato bi nadležne državne organe trebalo da zainteresuje šta se to tamo radilo i kako su utrošena povjerena sredstva, s obzirom na to da je Investiciono - razvojni fond usmjerio dosta novca za otvaranje ove fabrike. Takođe, treba ispitati da li je u datom slučaju zloupotrijebljen strani kapital i kako se fabrička imovina našla kao dio stečajne mase preduzeća za prevoz putnika „Simon vojaž“ – isticali su prije nekoliko godina iz Demokratske Crne Gore.
U novembru 2017. godine, uoči lokalnih izbora u Petnjici, iz redova DPS-a najavljeno da će fabrika na Boru uposliti najmanje 30 radnika i da će njeni proizvodi preplaviti crnogorsko tržište. Međutim, fabrika je u okviru kompanije „Euro Bor“, čiji su vlasnici tadašnji i sadašnji predsjednik Skupštine opštine (SO) Petnjica Mehmed Meša Adrović i turski biznismen Ismail Arslani, radila samo kratko i to smanjenim kapacitetom, bez obzira na to što je predstavljna kao privredni bum u Bihoru. Ova fabrika se kasnije našla kao dio stečajne mase beranskog preduzeća za prevoz putnika Simon vojaž. Naime, utvrđeno je da je Mehmed Adrović, kao vlasnik Simon vojaža, baveći se, pored politike, i privatnim biznisom sredstva te kompanije usmjeravao za izgradnju pogona za proizvodnju peškira na Boru.
Adrović je tvrdio da je proizvodnja stala zbog slabe prodaje proizvedenih artikala.
– Problem je što smo imali određene zalihe proizvoda koje nijesmo uspijevali da prodamo. Takođe, kasnija pojava korona virusa je negativno uticala na privredni ambijent u čitavom svijetu što je sve zajedno sputavalo fabriku da proradi punim kapacitetom – isticao je Adrović.
Sa druge strane bivši zaposleni podsjećaju da je u startu u pogonu bio angažovan 21 radnik, ali da niko od njih nije zasnovao radni odnos na legalan način.
– U samom startu smo vidjeli da se ovdje radi o nekoj velikoj prevari. Primali smo po 100 eura svega nekoliko mjeseci i to bez uplate doprinosa. Rad je, i to, na kratko vrijeme, bio organizovan na divlje, bez nekog valjanog plana. Sve se to dešavalo iako smo čuli da su uložena velika sredstva za otvaranje ovog nevelikog pogona, koji je kasnije prepušten propadanju – navode bivši radnici.
Investitor iz Turske je svojevremeno izjavio da je „obmanut i da mu biznis u Boru nije garantovao nikakvu zaradu“.
– Mislio sam najbolje. Vjerovao sam da će ova fabrika raditi, ali ispalo je da ništa ne funkcioniše kako treba. Ispalo je sve neozbiljno – navodi Arslani nakon zatvaranja pogona u petnjičkom selu.
Коментари (0)
Оставите свој коментар