Za Virpazar kažu da je jezerski biser, i poslednjih godina bio je jedna od najposjećenijih destinacija na Primorju na koju su hrlili turisti iz raznih krajeva svijeta. Međutim, prošle i ove godine situacija je potpuno drugačija. Lani je promet bio zanemarljiv, ove godine daleko bolji, ali još uvijek ne na zadovoljavajućem nivou, odnosno kao u 2019. godini.

Porodica Steva Đurovića iz Virpazara se bavi privatnim poslom u turizmu, i duže od 20 godina organizuje krstarenja Skadarskim jezerom. U posao su uključeni svi članovi familije, pa čak i baka Dragica koja ima 88 godina.

Prema riječima Marije Đurović, koja u porodičnoj firmi "Lotours" radi poslove bukiranja obilaska Skadarskog jezera brodićima, sarađuju s turističkim agencijama iz Crne Gore i inostranstva, tako da se čak i po godinu dana unaprijed rezervišu aranžmani za izlete.

– Od malih nogu sam s ocem u ovom poslu. Imamo osam čamaca, pet su kapaciteta 50 osoba i tri manja kapaciteta 10 do 15 osoba. Pretežno su bili turisti iz istočne Evrope, Ukrajinci, Rusi, Bjelorusi. Za kraj septembra i polovinu oktobra imamo najava dolazaka i Francuza, Njemaca i Austrijanaca, jer su to naši tradicionalni gosti, ali koliko će od svega toga biti ostvareno vidjećemo s obzirom na to da sve zavisi od korone i epidemioloških mjera, kazala je Marija.

Dodaje da su veliku pomoć u poslu svih ranijih godina, istina ove godine manje, imali od svoje bake Dragice. Ona je od samog početka porodičnog posla s istim žarom spremala specijalitete iz tog kraja i oduševljavala goste.

– Baka je godinama na nogama u istom prostoru radila istim tempom, od jutra do ponoći, i uspijevala je da svakog dana pripremi priganice za 300 ljudi. Za nju tokom ljeta nije bilo ni vikenda ni odmora. Do ove godine baba je pravila priganice za doček gostiju na brodu. Ove godine nije mogla, mada smo u međuvremenu kupili mašinu, pa je sada na zasluženom odmoru. Svaku priganicu je kroz ruku provukla. Dnevno je znala da za prigancie potroši 20 kilograma brašna. Nas djecu je ona podigla, jer je majka jedno vrijeme radila u Budvi i putovala svakog dana – kaže Marija.