On je istakao da LNG terminal neće biti izgrađen u akvatorijumu Luke Bar.
Ocjenjuje da je Šahmanović u Spajićevoj megalomanskoj rekonstrukciji Vlade Crne Gore dobio djelić nekadašnjeg jedinstvenog ministarstva energetike i rudarstva, koji mu je, kako je ocijenio, zgodan za samoreklamiranje.
- I to je sve. Jer da je pročitao išta od planova oko LNG terminala sigurno ne bi potpisao saopštenje kojim obećava da će biti realizovan projekat koji višestruko narušava interese građana Bara i o čemu je na demokratski način vođenja debata duži period. Gospodine Šahmanoviću, niste pratili dešavanja u Baru, jer da jeste, znali biste da su građani Bara jasno rekli “ne” izgradnji terminala za tečni naftni gas i gasnoj termoelektrani u Luci Bar u nekoliko navrata. Koliko vjerujete u ovo što najavljujete najbolje govori podatak da upravo vi navoditepoznatu činjenicu da je prema direktivama Evropske unije potrebno završiti sa korišćenjem fosilnih goriva do 2050. godine! - istakao je Nenezić.
Posljednji čin predstave mogao je, kako je dodoa, biti poguban za razvoj grada Bara.
- Ali srećom naišli smo na razumijevanja naših sugrađana koji su jasno rekli NE projektu izgradnje LNG terminala i gasne termoelektrane, koji ih nije ubijedio da je održiv niti da bi značio neku korist za naš grad, dok bi sigurno značio jako puno za interese stranih kompanija i građane drugih država. Naime, nakon što je 10. maja 2024. godine održan sastanak sa predstavnicima investitora i predstavnicima nadležnog ministarstva došli smo do momenta da je i zvanično, od strane potencijalnih investitora potvrđeno, da je napravljena greška što od početka projekta nijesu uključeni predstavnici građana, kao ni javnost grada Bara. Višebrojne tajne posjete, zajedno sa predstavnicima posljednje dvije vlade, namjerno skrivane od javnosti su imale svoju svrhu, a to je da se projekat dovede do faze kada bi građani Bara bili pred svršenim činom, ponudom uzmi ili ostavi, tj. samo“uzmi”! - naveo je Nenezić.
Kaže da su na tom sastanku dobili primjerak odštampane“prezentacije” na par stranica, godinu dana nakon potpisivanja memoranduma po kojem su bili u obavezi da izrade Cost-benefit analizu, studiju uticaja na životnu sredinu. Od predstavnika zainteresovanih kompanija mogli su, kaže, čuti da postoji “spremnost” za razgovor svjesni da su to morali uraditi dosta ranije.
