Prisutnima su se obratili Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, Njegovo preosveštenstvo episkop budimljansko-nikšićki Metodije i predsjednik Оpštine Nikšić Marko Кovačević.
Mitropolit Joanikije je podsjetio da je prošlo 20 godine od jedne velike borbe koju nijesmo izgubili, ali koja se još vodi, kroz koju smo mnogo i dobili.
- Kada je Austro-ugarska monarhija okupirala Crnu Goru zabranila je ćirilicu, a to je bio povod da bjelopavlićki profesori podnesu ostavku, rekavši da je ćirilica žila kucavica srpske istorije. Kada je Italija okupirala Crnu Goru proglasila je crnogorski jezik, ali nije u tome uspjela. Okupator će najbolje uspjeti ako upregne nekoga da radi protiv svoje zemlje da razara svoje pamćenje. Prije 15 godina jedan službenik mi je rekao da iz Vlade Crne Gore ne izlazi nijedan dokument osim na latinici. Sistematski se potiskivala ćirilica. Vlast Crne Gore je uspjela ostvariti ono što italijanski okupator nije uspio. Ova borba koje se vodi ničim drugo nego pameću i naučnim razlozima će potrajati. Svi oni koji su udarili na srpski jezik, udarilči su na Svetog Savu i Njegoša, a tu bitku lako nije dobiti. Naši profesori su sigurno tu bitku dobili. Od kada su nikšićki profesori ustali da brane srpski jezik, od tada su počele naše litije, jer je ta borba bila časna u kojoj smo odnijeli brijantnu pobjedu - rekao je mitopolit Joanikije, poručivši da su litije stale, ali borba za srpski jezik neće nikada.
Decenijama unazad smo ih ubjeđivali da postoji srpski jezik. Mi smo pristali na instrukcije i konstrukcije diktata Nepomenika, jer smo vidjeli da će nas trajno odvojiti jedne od drugih, istakao je episkop Metodije.
- Dugo smo uvjeravali i sebe i njih da smo jedno, da smo braća po krvi i lijepom srpskom jeziku, čudom se čudeći što se toga ne sjećaju. Jezik pamti kad čovjek zaboravlja, jezik govori umjesto nas i umjesto njih. Upotrijebili smo sve ljudske veličina od trpljenja do poučavanja, bivajući neprijatni sebi i smiješni njima, sve upirući u jedan cilj da se ne razdvajamo, izgubimo za korist i interes zlonamjernika, da ne ostavimo krv svoju u bespuću bez identiteta, roda i korjena. Nemilice smo se izlagali surovim i besprizornim hajkama oponenata, godinama, decenijama, a vjerujem da to traje i vjekovima - rekao je episkop Metodije naglasivši da da sve izvire iz jednog jedinog istog opredelenje, jesi li za svjetlost ili za mrak. Braćo i sestre ostanimo i budimo ljudi sa zvjezdanim potrebama u vremenima mraćnim.
Ja sam u životu mnogo više naučio od onih koji mi nijesu predavali nego od onih koji su mi u školu predavali, rekao je prvi čovjek nikšićke opštine Marko Kovačević.
- To pamćenje nosim i do dan danas, jer dosta ljudi iz tog vremena ponijelo je taj pečat i naučilo tu lekciju koju su nas naši profesori naučili tada. Uvijek kada je teško u ovim vremenima u kojima se sada nalazimo i onim skorašnjim koja se bila teža od ovih, kao buktinja je svijelio lik naših profesora. Neki od njih nijesu više sa nama, a to je posebno bolno što nijesu dočekali ove dane kada otpočinje borba za povratak srpskog jezika u Crnoj Gori - rekao je Kovačević.
U okviru programa, svoja izlaganja imali su prof. dr Miloš Кovačević sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Jelica Stojanović sa Filološkog fakulteta u Nikšiću, kao i Vesna Todorović i Veselin Matović, profesori srpskog jezika i književnosti iz Nikšića.
Profesor Miloš Kovačević je naglasio da ako ne očuvate jezik ne možete očuvati sebe, to je opšte poznata istina.
- Identifikacija 69. naroda u Evropi se veže za njihov jezik, za 63. naroda u Evropi identifikacioni kriterijum je jezik. Među ta 63. naroda nalazi se i Srpski narod. Dvadeseti vijek je iznjedrio šest novih naroda, izvojenih po vjeri od drugih naroda. U Crnoj Gori se nalazimo u jednom začuđujućem kontekstu, vjera ista, jezik isti, a neko hoće da bude drugi narod. To nema ni u jednom od 69. naroda koji postoje u Evropi. Zapravo, nema ni jednog kriterijuma koji bi mogao opravdati postojanje posebnog naroda u Crnoj Gori - istakao je profesor Kovačević.
Profesor Jelica Stojanovic je naglasila da dvadest je godina otkad je 27 profesora, svojim podvižništvom i stradanjem za svetost srpskog jezika i istine, prepoznalo kuda će tadašnjim projektima režima otići Crna Gora svojom jezičkom politikom u falsifikatima, manipulacijama, odvajanjem Crne Gore od nje same, od istorije, istine, nauke.
- Prepoznali su to iste godine i studenti Оdsjeka za srpski jezik i književnost i danima štrajkovali u prostorijama Filozofskog fakulteta. Prepoznalo je to u četvoro učenika koji su riješili da se ne školju u školi gdje nema mjesta za njihove profesore. I, evo, ta iskra gori i danas i goreće uvijek, jer drugačije ne može. U njoj je spas suštinske i iskonske Crne Gore. Кao i u srpskoj pravoslavnoj crkvi. Bez toga nema iskonskog i istinskog na ovim našim prostorima. Аli, kako u gluho uho zabosti nežnu (ili istinitu) riječ... Оnima koji su riješili da začepe uši i oči. Riješili su da se nemilosrdno obračunaju sa profesorima, sa istorijskim kontinuitetom Crne Gore, najviše sa samima sobom. Profesori su ostavili put za sve kojima je čast i čest najvaažnija, svima koji su na putu istine srpskog jezika, istinskog i istorijskog nasljeđa svih prostora koji su danas u sastavu Crne Gore. Кao rezultat te dvadesetogodišnje torture u CG u udžbenicima je projektovano sve opštecrnogorsko i svecrnogorsko, nesrpsko, antisrpsko. Primljen je i veliki dio kadra koji sadržaje tih udžbenika doslovno i nekritički prenosi. I djeca u Crnoj Gori već dvadest godina usvajaju i reprodikuju nametnuto gradivo - rekla je Stojanović.
Profesor Vesna Todorovic je kazala da za gotovo dvije decenije izopštenosti, što je dug period u životu jednog čovjeka, iako u istorijskom i društvenom kontekstu jedan momenat, često mi je, dok sam razmišljala šta je uzrok i ko je krivac pomalo neudobnog načina na koji se odvijao moj život, oko srca bivalo toplo kad bih se sjetila ove misli.
- Moje kolege i ja, srednjoškolski profesori raznih struka, nas 24 živih i troje, nažalost, upokojenih, svi živi pred sudom vremena i sabrani u našem lijepom jeziku koji nas je obilježio, prepoznao i unio u svoju riznicu, danas stojimo uspravno, sa istom onom odlučnošću i istom vjerom da smo imali obavezu i pravo da se usprotivimo jednom opasnom naumu podizanja laži na visinu, prevrednovanja svih vrijednosti, novog čitanja i tumačenja svega onoga u čemu smo vaspitani i obrazovani, odbacivanju tradicije, gaženju Ustava zemlje i svih pravnih procedura, goloj sili i nebivaloj gluposti i neznanju koje se na nas sručilo. Кao odgovorni ljudi, pedagozi po zvanju, ne namećući drugima svoju normu kao obavezu, čuvajući prije svega dostojanstvo djece kojoj smo bili nastavnici, a onda i dostojanstvo profesije i lično dostojanstvo, tadašnjem ministru prosvete Slobodanu Backoviću uputili smo početkom školske 2004/2005. godine desetak pisama ukazujući na problem oko načina kojim se, bez ikakvog društvenog dogovora, bez uporišta u tadašnjem Ustavu, bez odluke objavljene u Službenom listu, bez ikakve konsultacije struke i nauke, dekretom, golom silom i ideološki u školskim programima mijenja ime nastavnog predmeta Srpski jezik i književnost u Maternji jezik i književnost. Ni na jedan dopis nam vajni ministar nije odgovorio niti nas bilo kada ili bilo gdje pozvao na razgovor. Кao i ovaj početak, sve kasnije zbivanje sa preimenovanjem srpskog jezika, pravni okviri, školska praksa, politički dogovori pozicije i opozicije, ideologizovani i loši udžbenici, duhovni inženjering, pa nažalost i znanje koje su djeca mogla da usvoje na časovima četvoroimenog jezika, sa desetkovanom i nedovoljno tumačenom srpskom književnošću na kojoj se podučavaju, pod velikim su znakom pitanja! Кome je odgovaralo kome odgovara ovakvo stanje dekontekstualizacije i relativizacije svega, ovo dodatno cijepanje ionako pocijepanog malog naroda koji bi, da bi opstao na karti zemaljskih naroda treba biti ujedinjen - rekla je Todorović.
Večeras vidim nešto što nijesam vidio tokom ovih 20 godina, značajno prisustvo mladih ljudi, a što me je i najviše obradovalo, rekao je profesor Veselin Matović, dodavši da je to jedan od znakova da je naša bitka dobijena.
- Ovaj skup je prije svaga da bi se opomenuli da bitka još uvijek nije dobijena niti završena. Možda tek predstoji bitka ozbiljna i principijelna, ali bitka koja će se voditi malo drugačije nego što se vodila do sada. Ako su stručnjaci za jezik nadležni za jezičku normu, onda su valjda nadležni i za njegovo ime i valjda norma jezika proizilazi iz njegovog imena i obratno - istakao je Matović.
Оvaj događaj, koji se održava pod pokroviteljstvom Оpštine Nikšić, Srpskog nacionalnog savjeta Crne Gore i Matice srpske – Društva članova u Crnoj Gori, okupio je istaknute ličnosti iz oblasti jezika, književnosti i kulture, ukazujući na značaj očuvanja srpskog jezika i njegovog identiteta u Crnoj Gori.
Podsjetimo, prvi dio manifestacije „Dani srpskog jezika“, u kome je promovisan broj 33–34 časopisa „Slovo“, održan je 10. decembra u JU „Zahumlje“, na Tribini „Svobodijada“.
Moderator programa bila je Milica Bakrač.
