Generacija maturanata bjelopoljske Gimnazije „Miloje Dobrašinović“ 1981/82. proslavila je 40 godina od mature i, kako se čulo na druženju, bila je to prilika za novi susret, evociranje uspomena, podsjećanje na srednjoškolske dane, lijepe trenutke, zanimljive događaje, ali i lične životne priče.
Okupljeni su se sa sjetom, tugom, ali i ponosom prisjetili drugarica i drugova, kao i profesora koji više nijesu sa njima: Veska Konatara, Vučete Balšića, Velibora Čampara, Svetlane Baošić, Smaja Ćorovića, Radmile Madžgalj, Snežane Vojinović, Huseina Derviševića, Gorana Draškovića, Verice Đurđić, Veska Maksimovića, Miladina Rovčanina, Ramiza Zejnilovića i Gorana Lukovića.
Druženje je upriličeno u „Staroj krčmi“ u Zatonu gdje se čulo se da je iz generacije danas ogroman broj uspješnih ljudi u svim oblastima.
– Za mene je sve počelo porukom i pozivom mog druga Nebojše, a završilo se dugim putovanjem i predivnim druženjem. Sreo sam se sa starim drugarima od kojih neke nijesam vidio od školskih dana. Život nas je odveo na razne strane. Naše se druženje se večeras nastavilo kao da se nikad nije ni prekidalo. Sjećanja su se nizala u glavi kao film bez zvuka. Podsjetili smo se na bezbrižne dane u školskim klupama. Sjetili smo se dogodovština kojima smo se nekada smijali i prepričavali ih danima. Čini mi se kao da se sve to i nije odigralo tako davno i da je ovih 40 godina prošlo jako brzo – kazao je Milivoje Lakčević ,koji je na proslavu stigao iz Kanade, dodajući da iako ih je život udaljio jedne od drugih toliko dugo, oni će biti drugovi i prijatelji dok su živi.
Profesori Drašo Femić i Elmaza Kajević bili su sa svojim nekadašnjm đacima i sjećali se tih nezaboravnih dana. Semija Lukač Louven, stigla iz Sarajeva, kaže da je proslava bila prilika da se, kao nekadašnji gimnazijalci, prisjete školskih dana, da
vrate vrijeme u te lijepe godine i da se vide sa prijateljima sa kojima je ona „obilježila najljepši period svog života“.
– Vedra duha smo i ovom prilikom pokazali koliko nam znače ovakvi susreti, ali pokazali i lijep primjer ostalim generacijama kako se prijateljstvo, skovano u srednjoškolskim klupama, sada reprodukuje na posve drugačiji način s puno priča o životnim vrijednostima, ali i učvršćenjem veza koje mnogo znače. Kao da je vrijeme stalo, kao da nas sve ove godine i događaji ne razdvajaju, kao da smo opet u istom našem vremenu, i na istom našem mjestu, sa istim našim pjesmama i istim osjećajem nade. Prije 40 godina jedna generacija tinejdžera je stasala i razišla se sva razigrana po bijelom svijetu – kazala je emotivno Lukač.
