Zaseok Vrtoč polje ispod Durmitora ovih vrelih ljetnjih dana bilo je mjesto okupljanja porodice Ćorović i njihovih prijatelja.
U katun svojih predaka okupio ih se veliki broj, pristiglih sa raznih destinacija: Beograda, Novog Sada, Užica, Tivta, Podgorice, Nikšić, ali i iz daleke Amerike.
Bez razlike, svi ponosno ističu ,iako naporno, bilo je za nezaborav. Uz njih tu su i brojni prijatelji i komšije.
Nastavljaju tradiciju porodično-bratstveničkog skupa započetu prije sedam godina, u okviru koga organizuju svojevrstan planinski polumaraton pod nazivom „Putevima predaka“.
Njih preko 30, više generacija, od najmlađih pa do najstarijih, krenulo je iz zajedničke im postojbine, iz Pošćenja. Putem kojim su hodili i njihovi preci kada su izdizali na katun, do Vrtoč polja, gdje i danas žive Ćorovići.
A na cilju, u Vrtoč polju, brojna „publika“. Okupili se rodbina i prijatelji, koji aplauzima dočekaju učesnike polumaratona. A kad su svi pristigli, prvo je išlo osvježenje i predah, pa onda, za ove prilike, nazaobilazna trpeza ljubavi.
Tomaš Ćorović, zvanično domaćin i organizator ovog događaja nije krio zadovoljstvo što su se i ovog ljeta u velikom broju okupili šira rodbina i prijatelji.
Posebno je srećan i ispunjen što je lično bio inicijator i pokretač ovog jedinstvenog sabranja.
- Ovim želim da sa vama podijelim našu ljubav prema Durmitoru, prirodi i korjenima. Iskoristimo priliku kojom smo darovani porijeklom da u jednom danu obiđemo i bolje upoznamo Drobnjak počevši od kanjonima ispresijecane Vale do Jezerske visoravni nad kojom se nadnio masiv Durmitora i zakrilila brdovita Sinjajevina - za trpezom kazao je Tomaš.
Maja Ćorović-Vodovar u postojbinu stigla je sa porodicom iz Beograda.
Кaže, prošli su i doživjeli iskustvo koje su imali njihovi preci koji su svakog proljeća izdizali iz drobnjačkih sela Pošćenja, Previša, Pridvorice, Petnjice i Dobrih sela na katune smještene podno Durmitora i Sinjajevine gdje su sa stokom na bogatim pasištima provodili ljeta.
U kasnu jesen istim putem su se vraćali sa ljetinom, mješinama sira, kacama skorupa, vrećama žita, krtole...
- Mnogi od nas su već prošli ranijih godina ovu razdaljinu i osjetili zadovoljstvo osvajanja planine Ivice i druženja sličnim sebi, zaljubljenicima u rezak planinski vazduh, bistre planinske vodotoke, cvjetne livade, priče koje nas podsjećaju na djetinjstvo i naše predake. Zato nema potrebe da vam objašnjavam zašto sve više ima poklonika ovog druženja i zabave kojom se liječi i duša i tijelo - priča nam Maja.
Nakon prelijepog druženja u svojoj postojbini Ćorovići su uz trpezu ljubavi već „počeli da kuju planove“ novog okupa na ljeto iduće godine.
