Na teritoriji opštine Žabljak psi lutalice desetkuju stada ovaca i koza. Stočari u durmitorskim selima svakodnevno se suočavaju sa napadima krvoločnih životinja na njihova stada. Stradaju najviše jagnjad i jarad. Građani su zabrinuti i za svoju i posebno bezbijednost djece jer čopori krvoločnih pasa slobodno se šetaju. Pitaju se ima li rješenja i ko je nadležan za ovakvo haotično stanje.
U nekoliko domaćinstava psi lutalice predhodnih dana desetkovali su stada ovaca. Prije nekoliko dana krvavi pir krvoločnih životinja dogodio se u domaćinstvu Radenka Đerkovića mještanina sela Uskoci, kada je čopor pasa lutalica napao stado ovaca koje se nalazilo u neposrednoj blizini porodične kuće i zaklalo desetak jagnjadi, Slično se desilo i stočaru Vlatku Muminu u susjednom selu Kovačka dolina prije dva jutra. A Predhodno je stradalo i stado Milorada Durkovića.
Ovi uzorni durmitorski stočari ističu da im nije zbog materijalne štete koliko je teško gledati prizor gdje se male nemoćne životinje bore sa životom. Jer, kad napadaju stada , razjareni psi , kao da znaju da su zakonom zaštićeni, ne mare na njihove povike i pokušaj da odbrane stado. Ne smiju da primijene odlučnije mjere u odbrani, jer zakon je na strani onih koji kolju i ubijaju.
-Tek što sam stado ispustio iz štale i položio sijeno nalećeše psi lutalice. Bilo je nemoguće da ih goloruk odbranim. Zaklaše petoro jagnjadi a prije neki dan jedno. Ovce polomiše, rašćeraše na sve strane. Slučaj prijavih nadležnim opštinskim službama ali svi kažu da su nenadležni. Zakonska regulativa je takva da su psi zaštićeni, a domaće životinje u ovom slučaju ovce, koze, živina i njihova mladunčad apsolutno nijesu. A to što su krvoločne životinje zaštićene, gdje jagnjad stradaju a danak plaćamo mi stočari, baš me interesuje šta na ovo kažu brojne NVO ili društva za zaštitu životinja. Pozivamo ih da reaguju, jer ova ranjena ili preklana jagnjad takođe su živa bića. Zar su ona kriva jer im priroda nije namijenila da se brane od krvoločnih zvijeri a nas zakon sprečava da ih zaštitimo. I na kraju krajeva ne tražimo nadoknadu štete ali tražimo zaštitu od štetočinja i svakako odgovor na pitanje „da li imamo pravo na život, na egzistenciju, jer naša stada su za nas i naše porodice upravo to, život i egzistencija, porodica mi živi od ovog mala“.-sa ogorčenjem priča uzorni domaćin Vlatko Mumin.
Stecište velikog broja pasa lutalica je na lokalitetu reciklažnog centra i gradske smećare na lokalitetu Kovčka dolina. Već više decenija unazad upućivali su žalbe nadležnima ali uzalud...Kažu, u svojim odgovorima nadležni se „sprdaju sa njima“.
-Uzeli su nam ispašu, jedan dio pretvorili je u ogromnu deponiju smeća i upravo je to smetlište stecište ptica grabljivica i pasa lutalica. Ostalo pretvorili u placeve za prodaju, a sada naša stada nijesu bezbijedna ni na kućnom pragu. Tražim da me puste da živim, od države ne primam ni jednog eura, i šta sada, nijesmo bezbijedni ni na svom imanju. I kada nam psi lutalice desetkuju stada , jedini odgovor je“ nijesu nadležni...ili podnesite prijavu“. Protiv koga? protiv pasa lutalica, pošto niko nije nadležan. A kako su nadležni kada nas sprečavaju da se branilo ili odbranimo svoja stada i to na svom imanju. Uvijek su me smatrali nepodobnim, kao takvom nijesam se mogao nigdje ni zaposliti a sada mi ne dozvoljavaju ni da budem čoban. Mi stočari nemamo pravo nositi oružje u samoodbrani , ali zato drogaši svi redom naoružani. To nije problem. Ovo znači unapređenje poljoprivrede i stočarstva...ne naprotiv. Ovo je još jedna gorka pilula za sve one koji pošteno žele da se bave ovim poslom. -priča Radenko Đerković.
Durmitorskim stočarima ovih dana predstoje brojni proljećni radovi, ali sve su zapostavili jer su primorani neprekidno biti uz svoja stada.
Načelnik žabljačke Komunalne policije Milika Ostojić ističe, da razumiju problem sa kojima se susreću ovdašnji stočari, ali nastali problem nije lako riješiti.
-Preduzimamo sve u granicama mogućnosti, koje su nam izuzetno ograničene. Nemamo azil niti skloništa za trajno ili pak privremeno zbrinjavanje, nemamo šintere, ama baš nikakvih uslova. Probali smo iznaći rješenje u komunikaciji sa susjednim opštinama Nikšić i Pljevlja ali i sami se suočavaju sa istim problemom. U komunikaciji smo i sa Veterinarskom upravom, da vidimo da li se problem može riješiti sprovođenjem medicinskog tretmana, sterilisanjem i čipovanjem, obećanja postoje ali za sada ništa konkretno.-kazao je za Dan načelnik žabljačke komunalne policije.
