Prije tačno dvije godine napustila nas je jedna od najpoznatijih jugoslovenskih glumica Mira Furlan.
Mira je preminula u svom domu u Los Anđelesu u 65. godini života, nakon komplikacija virusa Zapadnog Nila.
Na filmu je debitovala sa samo 20 godina, a onda je ostvarila niz uspešnih uloga poput onih u: „Velo misto“, „U raljama života“, „Otac na službenom putu“, „Braća po materi“, „Bolji život“, „Video jela, zelen bor“, „Turneja“...
Bila je članica Hrvatskog narodnog kazališta, a redovno je nastupala i u Beogradu, sve do devedesetih godina.
Mira je sarađivala i sa našim velikanom kinematografije Živkom Nikolićem, koji je uvijek poseban akcenat stavljao na ljepotu i senzualnost žene, toliko da je tu ljepotu poistovjećivao sa prokletstvom.
Bilo da je to Amerikanka iz “Čuda neviđenog”, Jovana Lukina ili baš Jaglika iz “Ljepote poroka” kao što je i sam govorio, “bez ljepote, bilo da je to ljepota duha, ljepota misli, tijela ili prijateljstva, svijet bi bio u agoniji”.
- Mislim da smo mi izgubili pravi dodir sa ljepotom, A čovjek kad izgubi dodir sa ljepotom, postaje razljuđeni čovjek- govorio je veliki Nikolić.
Mogao je Živko ulogu Jaglike dati nekoj crnogorskoj glumici, koja bi tu ulogu po izgovoru možda i vjerodostojnije iznijela. Ali, namijenio je baš Miri Furlan, rođenoj u Hrvatskoj, tadašnjem velikom seks simbolu u Jugoslaviji.
Pa čak i kad bi govorila našim naglaskom, simpatično neuobičajeno za naše podneblje, ulogu Crnogorke sputane u patrijarhatu i sluđenim pravilima Mira je savršeno odigrala.
Tako joj je Nikolić nadjenuo i ime Jaglika, po planinskom cvijetu sa žutim i bijelim laticama koji baš, eto tako nenametljivo lijep i gorostasan u svojoj ljepoti, raste iz crnogorskog krša.
Da li nas je baš Mira otrgla od strereotipa i probudila Crnu Goru tih burnih godina, na samom pragu raspada Jugoslavije i početka nekog novog razdoblja? Da li su feminizam i žensko poimanje seksualnosti počeli da se pominju pošto se Mira tada okupala naga na Adi sa engleskim nudistima? Scene golotinje tada su napravile bum u cijeloj Jugoslaviji, a Mira je za ulogu u Živkovićevoj filmskoj revoluciji dobila Zlatnu Arenu na festival u Puli.
- Nisam tada bila svjesna da je u pitanju “hrabrost” jer nisam znala gdje živim. Živjela sam u svojoj glavi, kao što to čine mladi ljudi. Nisam imala pojma u kojoj sredini i među kakvim ljudima postojim. To je bila moja greška. Ali greška iz najbolje, najnaivnije, najčistije namjere. Živko Nikolić je bilo drag i divan čovjek, pravi umjetnik, rekla bih. Radio je po svome, iz svog srca- kazala je jednom Mira u intervjuu kada su joj postavili pitanje koliko joj je trebalo hrabrosti razgolititi se javno na filmu tih godina i pokazati svoje tijelo.
Hitamo ka Evropi, već je 2023. godina, a čini se da će se Nikolićevo predviđanje događaja tek osjetiti i da ćemo tek shvatiti smisao rečenice “Šta će ti oko, nećeš njime nišanit”.
A ko će to znati više nego kum Žoržo. Sam Petar Božović za Miru je govorio da je “svoju tragičnost utkala u svaku ulogu i sa svojom fizičkom ljepotom ostavila neizbrisiv trag u našoj kinematografiji.”
- To su tako rijetka bića koja svoju sudbinu nose, a onaj gore ih gura tamo gdje nisu htjeli. “Ljepota poroka“ je začetak onoga što će sada biti… Svi ovi tajkuni, sponzoruše – od morala u kome se nije smjelo otkopčati dugme do golih žena koje samo pokazuju svoje genitalije. A u suštini svega stoje žena i čovjek, koji gledajući sve te stvari odolijevaju svim iskušenjima- istakao je Božović u jednom od svojih intervjua.
Tako je Mira s crnom maramom na glavi, kao simbolom tradicije i crnom maramom na očima kao simbolom erotike postala naša Mira koju smo oduvijek svojatali.
U jednom od intervjua za NIN sa Oljom Bećković kazala je da je kao mala željela da je svi vole, najviše na svijetu.
- Da, kad poraste, bude sve, za početak čuvena književnica i slavna balerina. Кasno se sjetila da želi da bude glupa i srećna”.
Zbogom, kuma Jaglika. Sada si zauvijek srećna otišla u svoje Međeđe.
