Ovo za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže u intervjuu Glenn Corn, profesor na američkom Institutu za svjetsku politiku (IWP) u Vašingtonu, koji je prisustvovao Bezbjedbosnoj konferenciji u Sarajevu koju je organizirovao New Lines Institute for Strategy and Policy.

Corn, bivši viši rukovodilac u Centralnoj obavještajnoj agenciji (CIA), koji je 34 godine proveo u obavještajnoj i diplomatskoj zajednici radeći u Rusiji, Turskoj, Centralnoj Aziji i na Bliskom Istoku, smatra da je regija Zapadnog Balkana “i dalje bure baruta”.

“Mislim da Putin može iskoristiti gospodina (predsjednika entiteta Republika Srpska Milorada) Dodika i svoje saveznike, svoje proksije ili potencijalne proksije kako bi destabilizovao situaciju ovdje i odvratio pažnju s drugih regija”, ocjenjuje Corn.

Govoreći o balansiranju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića između Istoka – uključujući i Rusiju, te Zapada, Corn kaže da na Zapadu često zaboravljaju da moraju ponuditi alternativu.

“Ne možete samo reći ljudima da ne rade s Rusima, s Kinezima ili nekom drugom zemljom”, kazao je Corn u intervjuu za RSE.

Corn kaže da Moskva vodi hibridne ratove koristeći ono što naziva “aktivnim mjerama” koje uključuju propagandu, politički uticaj, likvidacije, sabotaže i to ne samo na Balkanu, već i u Evropi i SAD-u.

“Moskva je sve to radila u Ukrajini prije nego što je pokrenula invaziju”, kaže Corn koji je služio kao viši izaslanik predsjednika SAD-a za obavještajna i sigurnosna pitanja.

Koliko je, po Vama, učinkovit dosadašnji odgovor Zapada na rusku invaziju na Ukrajinu?

Corn: Upravo sam se vratio iz Ukrajine gdje sam proveo desetak dana. Volja ukrajinskog naroda da se nastavi odupirati naporima Rusije da ih potčini volji Moskve vrlo je impresivna. Mislim da će Ukrajinci nastaviti svoj otpor kako ne bi bili podvrgnuti moskovskoj volji.

Ukrajinci zaslužuju brojne zasluge, ne samo zbog zaštite Ukrajine, već i Zapada – uključujući i ovu regiju i ovu zemlju (Bosnu i Hercegovinu) koja je sljedeća meta u redu ruskog zlonamjernog ponašanja, ako uspiju u Ukrajini. Moramo gledati i što će Rusi sljedeće uraditi ovdje u Evropi, koji je njihov sljedeći cilj ako budu uspješni u Ukrajini.

Što se tiče zapadne pomoći Ukrajini, mislim da je učinkovita u mnogim poljima.

Ukrajinci se i dalje suočavaju s ograničenjima kako mogu koristiti ovu pomoć. Mislim da ih to sputava da postignu druge brojne ciljeve. Znam da u Vašingtonu i Briselu traju brojne rasprave o tome kako pomiriti te razlike, posebno oko toga što Ukrajinci žele raditi s vojnom pomoći sa Zapada.

Nadam se da će te razlike biti premoštene uskoro, do kraja ovog mjeseca. Mislim da će se o tome razgovarati na susretu predsjednika (SAD-a Džozefa) Bajdena i predsjednika (Ukrajine Volodimira) Zelenskog tokom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija.

Nadam se da će se ograničenja (u korištenju dalekometnog oružja) ukinuti i da će se Ukrajincima dati više prostora da urade više onog što moraju uraditi u vojnom smislu, kako bi zaustavili rusku agresiju.

Osim vojne pomoći, Zapad bi se više trebao fokusirati na pomoć u energetskom sektoru. Ukrajinska energetska infrastruktura je desetkovana u ruskim napadima. Ukrajini trebaju dogovori u obnovi infrastrukture. Ta pomoć i sad dolazi, ali Ukrajinci trebaju više i trebaju tu pomoć čim prije.

Na Zapadu se suočavamo s mnogo birokratije i oklijevanja. Kad govorimo o finansijskoj pomoći, američke i evropske kompanije moraju već danas pomagati Ukrajini. To je ključno za dugoročniju budućnost Ukrajine – privatna ulaganja, ne da vlade pomažu vladu, već da biznisi pomažu biznise.

Hoće li Kremlj pokušati proširiti ovaj sukob van granica Ukrajine?

Corn: Moramo prihvatiti da je Rusija već raširila ovaj konflikt van granica Ukrajine. To je počelo i prije Ukrajine u Gruziji i Moldaviji.

Mislim da je ruski pogled da su oni u ratu sa Zapadom već najmanje desetak godina, ako ne i duže, još od 1990-ih godina. Tih godina je možda postojala šansa da ljudi koji su vodili 1990-ih Rusiju nisu smatrali da su u sukobu sa Zapadom.

To se promijenilo kad je (Vladimir) Putin došao na vlast.

Mi smo u suštini u ratnom stanju na mnogim nivoima. Hoće li se rat širiti? Mnogi su danas zabrinuti zbog toga hoće li se koristiti nuklearno oružje. Pitaju se koja je sljedeća razina rata. Mislim da moramo prihvatiti, ako ništa mi u Americi, da su Rusi već proglasili rat Sjedinjenim Američkim Državama i to na mnogo načina koji se smatraju ratnim djelovanjima.

Koju ulogu u svemu tome igra energetska bezbjednost u Evropi? Zemlje Zapadnog Balkana su zavisne o ruskoj energiji, Bosna i Hercegovina gas kupuje isključivo od Gazproma?

Corn: Energetska sigurnost je apsolutno kritična. Znali smo to i prije februara 2022. godine. U Vašingtonu je vladala zabrinutost kako će Rusija koristiti zavisnost drugih zemalja od nafte, gasa i energije iz Rusije, kako će ona time manipulisati diktirati zemljama kako da se postave.

Turska se suočavala s tim problemom i to je i dalje izazov za tu zemlju. Moldavija se suočava s istim problemom. To je izazov i za zemlje Balkana.

Moramo pronaći rješenje za zavisnost od ruske energiji.

Da se Rusija odnosi prema svojim susjedima kao neka normalna zemlja, poslovanje bi se nastavilo i ne mislim da bi to bila prijetnja.

Sve dok Rusija pokušava manipulisati i određivati drugim državama kako bi one trebale živjeti to je opasno i za Zapad i za te zemlje.

Koje korake bi trebali preduzeti SAD, EU, NATO, generalno Zapad kako bi ojačali veze za Zapadnim Balkanom u svjetlu djelovanja koja dolaze iz Moskve? Kako se zapadni saveznici mogu suprotstaviti ruskim posrednim, tzv. proxy uticajima u ovoj regiji?

Corn: Mislim da SAD mora prihvatiti da smo mi vjerovatno u trećem svjetskom ratu. Moramo posvetiti naše resurse u upravljanje tim sukobom. To znači da moramo obratiti više pažnje i više ulagati.

Sukob nije samo u Ukrajini, sukob je i ovdje na Balkanu, sukob je i na Bliskom Istoku, na Kavkazu, širom svijeta. Čak i u Južnoj Americi.

SAD mora obratiti više pažnje na to sve što se dešava i uložiti više u borbu protiv malignog uticaja Rusije i njenih saveznika.

Ako govorimo odvojeno o Balkanu, potrebno je više ulaganja i više same uključenosti u procese u ovoj regiji.

Mislim da SAD pokušava uraditi sve što može, kao i Evropska unija, ali mnogi resursi su godinama razasuti na brojne strane.

Ovdje smo imali ratove 1990-ih. Imamo Bliski Istok, Irak, Avganistan, imali smo ono što se zvalo globalnim ratom protiv terorizma, a sad imamo punu rusku invaziju na Ukrajinu.

Moramo se fokusirati na pomoć Ukrajincima, ali i našim saveznicima na Balkanu. Za to će trebati mnogo više pažnje u Vašingtonu, bolja posvećenost i više resursa.

Predsjednik entiteta Republika Srpska Milorad Dodik sastao se pet puta s ruskim liderom Putinom od februara 2022. godine, deset puta od ruske aneksije Krima 2014. Što Dodik predstavlja Putinu i što Putin može učiniti preko Dodika kako bi naštetio Zapadu?

Corn: Nisam ekspert za Balkan, ali moje mišljenje je da je ova regija i dalje “bure baruta”.

Hvala Bogu, danas sjedimo u hotelu u gradu koji se 1990-ih suočio s hororom s kojim se danas Ukrajinci suočavaju. Bili ste granatirani s brda. Svi smo dovoljno stari da se sjećamo slika masakra ljudi na ulicama (Sarajeva). Bogu hvala, pa je to zaustavljeno.

Međutim, svi znamo da je situacija ovdje vrlo osjetljiva.

Mislim da Rusija može iskoristiti gospodina Dodika i svoje saveznike, svoje proksije ili potencijalne proksije kako bi destabilizuje situaciju ovdje, kako bi odvratila pažnju s drugih regija. Kad se vratimo na 7. oktobar prošle godine, koji je bio užasan dan za cijeli svijet, mislim da je Rusija jedina država koja je imala korist od toga što je Hamas (koji SAD i EU, pored ostalih, smatraju terorističkom organizacijom) učinio – masivni teroristički napad na Izrael.

To je odvratilo pažnju od onog što se dešava u Ukrajini.

Mislim da mi kao SAD moramo biti veoma pažljivi kad govorimo o drugim mjestima na kojima Putin može tražiti šansu da kreira haos, razaranje, kako bi skinuo pritisak s Moskve i konvencionalnog rata koji vodi i Ukrajini.

Putin bi mogao iskoristiti svoje saveznike, svoje proksije kako bi destabilizovao ovu regiju.

Kako gledate na Srbiju i predsjednika Aleksandra Vučića koji balansira između Istoka – Kine i Rusije, te Zapada – EU i SAD-a? Srbija odbija uvesti sankcije Rusiji, podržava suverenost Ukrajine, kupuje francuske vojne avione, dogovara prodaju litija Njemačkoj, Kinezima prodaje rudnike i tvornice, Arapi grade “Beograd na vodi”, sa zetom Donalda Trumpa, Jaredom Kushnerom dogovara gradnju stambeno-poslovnog kompleksa i slično.

Corn: Ne bih se volio naći u takvoj situaciji. Vjerujem da su Srbi itekako svjesni da Rusi nisu pouzdani partneri, da je Rusija zemlja s kojom bi mogli jahati na duge staze. To je balansiranje između brojnih interesa u toj zemlji. Rusija ima svoj uticaj u Srbiji i mislim da to svi dobro znamo.

Mislim da se Vlada Srbije svim silama trudi hodati po ovoj tankoj žici. Mislim da je pravo pitanje kako ćemo mi kao SAD i EU biti u to uključeni i kakvu alternativu ćemo ponuditi.

Ono što često na Zapadu zaboravljamo je da moramo ponuditi alternativu. Ne možete samo reći ljudima da ne rade s Rusima, s Kinezima ili nekom drugom zemljom, a ne ponuditi im alternativu.

Svaka vlada mora brinuti za svoje ljude, njihovu dobrobit i ekonomiju. Ako imate zemlje koje dođu i ponude pomoć, a vi ne možete ponuditi nešto konkretno kako biste se tome suprotstavili, nećete ništa postići i nećete moći efikaso voditi vanjsku politiku.

Pitanje je i koliko mi možemo uključiviji i pažljivi, a ja se nadam da to možemo dugoročnije činiti nego naši oponenti.

Često se govori o hibridnom ratovanju. Koje taktike hibridnog rata Rusija koristi u Europi i na Zapadnom Balkanu?

Corn: Rusi to zovu “aktivnim mjerama”.

Koristi se propaganda, politički uticaj, likvidacije, sabotaže i ne samo ovdje na Balkanu, već i u Evropi i SAD-u. Dezinformacijske kampanje bile su veoma robusne, počevši u ranim 2000-tim kao nastavak onog što smo gledali u sovjetska vremena.

Moskva je to uglavnom radila i radi u zemljama koje ona smatra tzv. ruskom sferom uticaja, protiv SAD-a i njegovih saveznika. Nakon 2012. se to raširilo po cijelom svijetu, uključujući i SAD i Evropu. Vidjeli smo pokušaje uticaja na predsjedničke i parlamentarne izbore.

U Crnoj Gori smo vidjeli pokušaj rušenja vlade.

Vidjeli smo likvidacije i pokušaje likvidacije. Vidjeli smo kredibilne dokaze pokušaja napada na skladišta oružja u Europi. Posljednji primjer smo mogli tokom Olimpijskih igara u Parizu. Neko je pokušao sabotirati željeznicu.

U Ukrajini su to radili prije nego što su pokrenuli invaziju. Prvo su počeli s dezinformacijskim kampanjama, potom su prešli na političko utjecanje unutar ukrajinskog društva, unutar vlade i koristeći crkvu, iskorištavajući korupciju.

Imali smo likvidacije i pokušaje likvidacija ukrajinskih zvaničnika koje su smatrali antiruskim. Imali smo pokušaj trovanja predsjedničkog kandidata. Svjedočili smo kibernetičkim napadima.

Spomenuli ste predsjedničke izbore. U novembru su predsjednički izbori u SAD-u. Mnogi analitičari vjeruju da će se – ko god da pobijedi – fokus SAD-a još više pomjeriti na Pacifik i posebno Kinu. Mogu li Kina i SAD sarađivati ili ćemo vidjeti neki sukob, posebno oko Tajvana?

Corn: Mislim da Kinezi ne žele rat s Tajvanom i da bi radije željeli vidjeti hongkonški scenarij.

Što se tiče američkog fokusa na Aziju, SAD su država koja zapadnom obalom izlazi na Tihi okean. Naša ekonomija je integrirana u kinesku jednako kao što je kineska integrisana u američku.

Imamo jake trgovinske veze, uprkos političkom i diplomatskom suparništvu. Što se tiče Kine, nisam posebno zabrinut, ali ako ćemo se naticati s Kinom to moramo činiti u cijelom svijetu. Sjetimo se što se desilo tokom Hladnog rata i predsjednika Ronalda Reagana kako je rješavao pitanja sa Sovjetskim Savezom.

Njegova politika je bila da se ne možemo samo fokusirati na Sovjetski Savez. Savez je bio izazov za Zapad i zapadne vrijednosti i ideale. Reagan je smatrao da SAD mora odgovoriti na izazove u bilo kojem dijelu svijeta, bilo da se radi o Africi, Južnoj Americi ili Aziji.

To moramo i danas raditi. Kinezi su izazivači i mi moramo biti spremni takmičiti se s njima boljim proizvodima i boljim uslugama. Mislim da zapadne kompanije to mogu, ali moramo raditi jače, jer su Kinezi pokazali da mogu biti efikasni.

Rusija je više trenutna prijetnja. Moskva je spremna upotrijebiti smrtonosnu silu kako bi drugim zemljama diktirala svoje želje i ona prijeti našim saveznicima.

To ne možemo ignorisati.

Moramo vidjeti ko su naši saveznici i ko su naši potencijalni saveznici, te koga bismo mogli privući na našu stranu da nam budu partneri.

Nije više 1991. godina i SAD se mora baviti svjetskim ratom i trebaju nam jaki saveznici. To ponekad znači saveznici koji donose odluke nezavisno od Vašingtonu.

Uvijek dajem primjer Turske koja je važna zemlja, jako moćna u mnogim sferama. Ali Turci donose odluke kao suverena nacija i u svoju korist i te odluke nisu uvijek u skladu s interesima SAD-a. Ali, moramo biti strpljivi i zapamtiti ukupnu vrijednost našeg savezništva. Ja mislim da je Turska naša saveznica.

Turska se želi pridružiti BRICS-u. Može li se biti u savezništvu s Rusijom i istovremeno biti član NATO-a?

Corn: Mislim da to nije isključiv izbor. Mi moramo ponuditi Turskoj više i pokazati joj u čemu je korist biti naša saveznica.

Mislim da oni to znaju, ali trebalo bi ih ponekad podsjetiti.

Spomenuli ste koliko se puta gospodin Dodik susreo s Putinom. Mislim da takvim pitanjima moramo pokazati više pažnje, na većem nivou.