Svjetski dan turske kafe obilježava se u cijelom svijetu 5. decembra.

Turska kafa, koja je simbol užitka u Turskoj i u svijetu, ima poseban dan. Peti decembar, dan kada UNESCO definiše tursku kafu kao nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva, obilježava se kao Svjetski dan turske kafe.

Porijeklo od zrna arabika, mljeveno je za stvaranje turske kafe, koja je postala poznata širom svijeta. Turska kafa je jaka i ima posebne metode pripreme i posluživanja.

Istorija kafe u Anadoliji, koja se proširila u Tursku i Evropu preko putnika iz Jemena u 15. vijeku, datira iz 1500-ih godina. Turska kafa, koja je u Osmanskom carstvu postala popularnija, prvo u palati, a potom i u javnosti, za kratko je vrijeme ostavila traga u svakodnevnom životu i proširila se u Evropi.

Turska kafa priprema se džezvi. Za jednu šoljicu turske kafe potrebno je dodati jednu šoljicu vode (morate koristiti istu šoljicu koju ćete koristiti) i jednu kašiku kafe.

Nakon dodavanja kafe ne dodaje se šećer pa morate dodati šećer prije nego što počnete kuvati.

Kada kafa počne da ključa, pustite da se pena digne, a zatim je uklonite s vatre i ona će dati puno pjene.

Tradicionalno, u turskoj kafi obavezno ima pjene, nije prihvatljiva bez pjene. Takođe je dio tradicije da Turci poslužuju kafu s čašom vode i nešto slatko, po mogućnosti turski slatkiš – lokum.

U Istanbulu turska kafa ne može da se posluži, a da nije vruća, posebna je jer se služi u fildžanima.