Kakav razvoj događaja u globalnoj ekonomiji možemo očekivati do kraja 2022. godine? Tri su stvari koje bi mogle dominirati vijestima u mjesecima koji dolaze: energetska kriza u Evropi, urušavanje vrijednosti različitih vrsta imovine i niz bankrota država u razvoju kao i dalje urušavanje dioničkih tržišta. Inflacija će ostati važna tema, ali je u ovom trenutku vrlo teško predvideti smer i snagu trenda.
Članice EU koje su poznate po kvalitetnijem planiranju i boljoj pripremi već su osjetile energetsku krizu kao trenutni nacionalni problem br. 1.
Nakon što je Rusija prošlog mjeseca drastično smanjila isporuke energenata, u Nemačkoj je nastala situacija slična onoj kada su šok izazvale cijene nafte 1973. godine, ali je sada problematika kompleksnija.
Njemci racionaliziraju toplu vodu, štede na grijanju otvorenih bazena, smanjuju broj upaljenih javnih rasvjetnih tijela, ministri preporučuju kraće tuširanje… U gradu u blizini češke granice, građani se mogu koristiti toplu vodu za tuširanje između 4-8 ujutro te 11-1 uveče. Vonovia – najveći iznajmljivač stanova i kuća u Nemačkoj – najavljuje da će grijanje noću ograničiti na 17 stepeni Celzijusa.
Predsjednik Njemačkog udruženja gradova poziva gradske uprave na gašenje javne rasvjete noću, kao i gašenje semafora, na zaustavljanje tople vode u javnim zgradama, muzejima i sportskim centrima, prestanak osvetljivanja istorijskih zgrada i turističkih atrakcija, povećanje temperature na klima uređajima itd, prenosi Jutarnji list.
U distriktu Lahn-Dil već nema tople vode u školama i 60 vežbaonica. Dizeldorf je kompletno zatvorio kompleks bazena Munster-Terme. Bolja situacija je u Berlinu gde su ‘samo‘ isključili termostate na bazenima. Građani masovno kupuju peći na drva ili obnavljaju stare. Eksplodirala je prodaja ogrevnog drva, peleta i ugljena. Velika je potražnja za kanisterima za gorivo.
U Njemačkoj se procjenjuje kako su troškovi energije za domaćinstva sa 4 člana porasla do 200 odsto i to na 3800 evra godišnje. No, najdramatičniji trošak donijeće racionalizacija potrošnja industrije te posledično smanjivanje industrijskog outputa. Njemačka je dobro sređena država sa visokim energetskim potrebama koja je najbolji primjer gdje može voditi energetski deficit čak i za članice EU sa ogromnim finansijskim rezervama.
S obzirom da se najveći poslovni mediji najviše fokusiraju na ekonomske i finansijske problem zapadnih demokratija, ispod radara prolazi drama koja se razvija na tzv. tržištima u razvoju. Liban i Šri Lanka već su prestali isplaćivati obaveze vlasnicima nacionalnih obveznica. Nedavno je sa plaćanjem prestala i Rusija. Pitanje je koliko dugo finansiranje rata može izdržati Ukrajina, čak i uz pomoć Zapada.
Procjenjuje se kako je oko četvrtine hiljada milijardi dugova država u razvoju visokorizično pa je vrlo izgledno kako će niz zemalja bankrotirati zbog rasta cijene refinanciranja dugova. Prema Blumberg Ekonomiksu visoke su šanse za prestanak plaćanja obaveza u Egiptu, Tunisu, Pakistanu, Gani, Salvadoru…
Ukupno je 19 nacija u kojima živi više od 900 miliona ljudi u nekom stanju finansijskog stresa koji će rezultirati bankrotom odnosno prestankom plaćanja obaveza međunarodnim investitorima, pa će veći deo njih sigurno izgubiti sposobnost plaćanja dugova.
Ukupno je ugrožena petina (oko 17 odsto) ukupnih dugova tržišta u nastajanju teških 1,4 hiljada milijardi dolara. Finansijska kriza tržišta u razvoju povratno će uticati na finansijske performanse zapadnih zemalja.
Prestanak plaćanja obaveza u nizu zemalja u razvoju produbiće tešku ekonomsku-socijalnu situaciju njihovih domaćinstava i biznisa. Oko četvrtine obveznica zemalja u razvoju, koje u pravilu nose prinose više od 10 odsto, sada je pred situacijom da prestanu sa plaćanjem obaveza. Ukupna vrednost "Bloomberg USD Aggregate Soverign" indeksa potonula je od početka godine 20 odsto, što je više nego cjelokupni gubitak u kriznoj 2008. godini.
Logično je očekivati nastavak urušavanje vrijednosti na zapadnim deoničkim tržištima, iako se tu procjene razlikuju. Dok Vol Strit optimistično i dalje kolektivno očekuje 10-postoni rast zarada u S&P-u, Belkin report, na primer, predviđa urušavanje od -48 odsto, kao 2009. godine.
Zarade dionica će padati zbog troškova deglobalizacije, procesa dekarbonizacije, završetka 40-godišnjeg tržišta podsticanog niskim kamatama, produženja rata u Ukrajini, recesije na zapadnim tržištima, poteza centralnih banaka ciljanih zaustavljanju inflacije, procesa sindikalizacije, usporavanja potrošnje, pucanja mehura u drugim vrstama imovine… Jedan od važnih negativnih faktora je i očekivani odlazak 22 miliona američkih bejbi bumera u penziju.
Ključni je problem u tome što je putanja rasta ličnog bogatstva u Sjedinjenim državama iznad putanje rasta američkog BDP-a neodrživa. Dok su pitanje rasta bogatstva i rasta BDP-a poklapale od 50-ih do 90-ih godina, u devedesetima su Federalne rezerve počele koristiti monetarnu politiku kako bi se osigurale brže bogaćanje od rasta ekonomije te je bogatstvo počelo rasti puno brže od BDP-a, a iluzorno je očekivati da je tako nešto održivo. Dugo je i potrajalo.