Pogledajte gore kad je noć vedra i vidjećete hiljade zvijezda koje svjetlucaju. Istrenirano oko može pratiti najsjajnija tijela kako bi pronašlo sve od velikog lovca (Orion) do mitološke morske koze (Jarac), ali za većinu nas to je samo ošamućujuće mnoštvo tačaka. Međutim, koliko su daleko jedna od druge te zvijezde?
Prosječna razdaljina između dvije zvijezde u Mliječnom putu iznosi oko pet svjetlosnih godina, 47 biliona kilometara, piše ‘‘Live Science‘‘.
Međutim, ljudsko oko ustvari ne vidi taj prosjek. Naše viđenje noćnog neba je samo dvodimenzionalni snimak najsjajnijih zvijezda. Jedna vidljiva zvijezda može zapravo predstavljati dvije spojene, a individualne zvijezde u nekom sazviježđu mogu biti mnogo udaljenije jedna od druge nego što se čini, prenosi Avaz.
-Nikad ne vjerujte sazviježđima - kaže Ana Rozen, astrofizičar i docent na Državnom univerzitetu San Dijega.
-Ako vidite dvije zvijezde jednu pored druge na nebu, to je dvodimenzionalna projekcija. Ne znate da li su zaista jedna pored druge.
Razdaljina između zvijezda uveliko varira. Sunce je oko 4,25 svjetlosnih godina (40 biliona kilometara) daleko od svog najbližeg zvjezdanog susjeda, Proksima Kentauri, koja je, s druge strane, jedna od tri zvijezde u sistemu i samo petinu svjetlosne godine daleko od svojih najbližih susjeda.
Sistem Kentaur pokazuje da prosječna razdaljina između zvijezda širom galaksije ne daje potpunu sliku distribucije zvijezda, koja se takođermijenja tokom vremena.
Zvijezde se pomjeraju. Iako smo previše daleko da bi naše oči pratile kretanje zvijezda – zato vidimo sazviježđa – mogli bismo kad bismo živjeli dovoljno dugo.
-Sve zvijezde izgledaju vrlo statično. Međutim, kad biste mogli da putujete kroz milenije, vidjeli biste da se oblik sazviježđa zapravo polako mijenja - kaže Jos de Brojne, astronom iz Evropske svemirske agencije.
Trenutni stav istraživača jeste da je većina zvijezda rođena u nagomilanim okruženjima relativno blizu jedna drugoj, ali tokom vremena vanjski uticaji u svemiru, poput ukupnog gravitacionog polja galaksije, mogu izazvati sporo razilaženje zvijezda.
Snažna gravitaciona sila Mliječnog puta obično ne dozvoljava zvijezdama da se previše udalje i naša galaksija nije usamljena u tom pogledu. De Brojne primjećuje da je prosječna udaljenost među zvijezdama u Mliječnom putu – pet svjetlosnih godina – takođe tipična za razdvojenost između zvijezda u drugim galaksijama. Međutim, neke zvijezde mogu da pobjegnu iz svojih matičnih galaksija i od svojih zvjezdanih susjeda.
Zvijezde koje dostignu dovoljno veliku brzinu oslobodiće se gravitacione sile svoje galaksije. Mehanizam za takav događaj u Mliječnom putu uključuje ogromnu crnu rupu u središtu naše galaksije. Nazvan Strijelac A*, taj kosmički monstrum ima četiri miliona puta masu Sunca.
- Ako se neka zvijezda nađe vrlo blizu te crne rupe, neće biti progutana, već će biti uveliko ubrzana - rekao je De Brojne.
Zvijezde podvrgnute ovom ili nekom drugom metodu ubrzanja će polako napustiti galaksiju. Kad izađu, one mogu ploviti same po ogromnim prazninama između galaksija, koje se mogu protezati milionima svjetlosnih godina.
