- Nijedna godina nije zbunila prediktivne sposobnosti naučnika za klimu više od 2023. godine - piše klimatolog iz NASA-e Gavin Šmit u članku za Nature, a prenosi Science Alert.

- Temperaturna anomalija iz 2023. došla je iz vedra neba, otkrivajući neviđen jaz u znanju, možda prvi put od prije oko 40 godina, kada su satelitski podaci počeli da nude modelarima pogled na Zemljin klimatski sistem u realnom vremenu.

Šmit upozorava da ako se ova neobjašnjiva anomalija ne smiri do avgusta, u skladu sa prethodnim El Ninjo fluktuacijama, onda ćemo biti na nepoznatoj teritoriji.

Postavljeno je nekoliko teorija za višak toplote koja premašuje ono što se očekuje od El Ninja i stope povećanja CO2. To uključuje smanjenje aerosola za površinsko hlađenje nakon promjena regulative 2020. godine; povećanje vodene pare koja zadržava toplotu od erupcije Hunga Tonga-Hunga Ha‘apai 2022; i aktivnost u trenutnom solarnom ciklusu koja šalje više toplote u našem pravcu.

Ali čak i kombinovano, sve ovo ne objašnjava uočenu dodatnu toplotu, tvrdi Šmit.

Zabrinjavajuće je da nam nedostaje kritičan faktor u našem razumijevanju klimatskih sistema na Zemlji, što bi objasnilo ubrzanu stopu zagrijavanja, kao što je potencijalna pogrešna kalibracija u datumu početka uticaja čovječanstva na klimu – to bi objasnilo zašto nas ekstremne klimatske posledice, uključujući smrtonosne poplave, požare i oluje, već tako snažno i brzo udaraju.

- To bi moglo da implicira da planeta koja se zagrijava već suštinski mijenja način na koji klimatski sistem funkcioniše, mnogo ranije nego što su naučnici očekivali - objašnjava Šmit.

Ipak, iznenadni skok vrućine i dalje može biti kratkoročna anomalija ili ‘slabost‘ u podacima, priznaje Šmit.

- Postoji rizik od miješanja kratkoročne klimatske varijabilnosti sa dugoročnim promjenama", kaže Zejke Hausfader, naučnik za klimu sa Berklija u analizi za Carbon Brief.

Međutim, primjećuje da postoje neki rani znaci da ovo može biti više od privremene anomalije, uključujući ubrzano zagrijavanje zabilježeno u toploti okeana i satelitska mjerenja Zemljine energetske neravnoteže.

Takođe nema znakova da ovo oštro povećanje klimatskih indikatora mijenja kurs. Upravo smo dostigli deseti uzastopni mjesec rekordne globalne toplote, sa 12 mjeseci iznad postavki Pariskog sporazuma o održavanju prosječne globalne temperature ispod 1,5 °C zagrijavanja.

Dok istraživači ispituju i raspravljaju o brojevima, mi doživljavamo i svjedočimo vrlo stvarnim posledicama viška toplote svuda oko nas.

Tri četvrtine najvećeg sistema koralnih grebena na svijetu, Velikog koralnog grebena u Australiji, trenutno pati od visokog do ekstremnog nivoa ugroženosti. Životinje masovno umiru, a milioni ljudi u Africi gladuju zbog klimatskih promjena.

Ovo je samo početak. Neka mjesta već osjećaju toplotu mnogo više od drugih.

Iako je važno razraditi ove potencijalno velike neizvjesnosti u modeliranju klime, veći prioritet je ostvarivanje značajnog napretka ka zaustavljanju emisija gasova staklene bašte koje pokreću najveći dio globalnog zagrijavanja.