Rodoljubi su se zaputili iz Sjeverne Amerike, na poziv crnogorske kraljevske Vlade, da pomognu u odbrani domovine.

Tog kobnog jutra oko osam sati, u blizini albanske luke Medova (San Giovanni di Medua, Sveti Ivan Medunski, Singjin) italijanski parobrod “Brindisi” je udario u podvodnu minu, nakon čega je potonuo, prenosi portal Bar Info.

Svake godine, ovaj se datum obilježava na prigodan način, na Cetinju, pored spomenika “Lovćenska vila”, podignutog stradalima u čast, ili na samom mjestu pomorske tragedije.

Ovog januara, polaganje vijenca u Medovi organizovala je Zajednica Crnogoraca Albanije na čelu sa Marinkom Ćulafićem, a govorili su predsjednik Matice crnogorske mr Ivan Jovović, zatim Zoran Đukanović ispred Ministarstva za dijasporu Vlade Crne Gore, te Đuro Marković u ime UBNOR-a.

- Iako su medovski stradalnici odavno dobili veličanstveni spomenik na Cetinju zahvaljujući donacijama njenih iseljenika, crnogorska država još od sticanja nezavisnosti nije konkretizovala inicijativu za podizanje spomenika u ovoj luci, koji bi podsjećao na jedan od nezaobilaznih datuma u istorijatu crnogorskog naroda. Tragika ovog događaja nosi univerzalnu poruku, a to je ideja patriotiozma koji je zaloga progresa svakog uređenog društva. Ako je stradalim francuskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu nedavno postavljeno spomen obilježje u Baru, smatram da ni albanski državni organi neće biti protivni ideji da na 110 godina od pogibije, 6. januara 2026, bude u Medovi postavljeno spomen obilježje koje bi bilo pokazatelj prijateljstva dva natoda, i pokazatelj dobrosusjedskih odnosa Crne Gore i Albanije. Naravno, obaveza Crne Gore je ovdje bazična da predloži da ovo mjesto bude proglašeno lokalitetom trajnog pijeteta, a što se stvara i njeguje preko kulture sjećanja koja započinje školskom literaturom i organizovanim edukativnim posjetama đaka i studenata onima koji su dali vječni zavjet pod barjakom crnogorskim - rekao je u obraćanju mr Ivan Jovović.

Ova plava grobnica crnogorske kraljevske vojske, prema njegovim riječima, predstavlja svojevrsni usud političkom stradalništvu koje je zadesilo Crnu Goru tokom XX vijeka, gdje je jedan brojčano mali a djelima veliki narod platio najveću cijenu ogromnim žrtvama pravo da nosi ponosno i slobodno ime Crne Gore.

“Nadam se da ovaj komemorativni događaj neće više biti skromnog institucionalnog karaktara već će dobiti novu formu i sadržaj. Na ovakvim mjestima nalazimo se u direktnoj vezi sa vlastitom tradicijom koja nam omogućava da bolje sagledamo našu prošlost i percipiramo izazove koji nas očekuju u budućnosti. Matica crnogorska je dala svoj doprinos kolektivnoj reanimaciji ovog krupnog istorijskog događaja, stoga apelujemo da se u koordinaciji nadležnih državnih organa obje države pronađe adekvatno mjesto u luci Medova, gdje bi se dostojanstveno odala počast najboljim crnogorskim sinovima”, rekao je Jovović.

Đuro Marković je potencirao da su to “svijetli primjeri čojstva i junaštva, vođeni željom da se pridruže vojsci u odbrani svoje domovine, napadnute mnogo brojnijom i bolje opremljenom austrougarskom vojskom.

- Bili su riješeni da po dolasku u Crnu Goru stupe na front, ali ih je u tome spriječila zla kob. Danas smo ovdje da odamo poštu njihovim sjenama, kao veličanstvenom primjeru patriotizma, žrtvovanja za slobodu domovine - zaključio je Marković.

Polaganju vijenca u Medovi prisutvovao je znatan broj žitelja našeg grada, a među njima je bio i Cvetko Bošković, čiji je otac preživio medovsku tragediju.

Ni 109 godina kasnije nisu razriješene okolnosti pod kojima se dogodila nesreća, niti kakva je sudbina novca prikupljenog za Crnu Goru od strane iseljenika. Država za koju su iseljenici došli da se bore i ostavili svoje živote u ledenoj vodi zaliva Medove nikada nije sprovela, niti zatražila detaljno istraživanje ove katastrofe.