Na današnji dan 1977. godine dva Boeinga 747 sudarila su se na pisti obavijenoj maglom na aerodromu Tenerife (nekad se zvao Los Rodeos) u Španiji. Radi se o dosad najtežoj avionskoj nesreći. Poginule su 583 osobe.
Sve je počelo eksplozijom na aerodromu Gran Canaria u Španiji. Zbog ovog događaja nekoliko letova je preusmjereno na aerodrom Tenerife, uključujući i avione KLM-a (let 4805) i Pan Ama (let 1736).
Kao rezultat guste magle, odsustva radara, loše komunikacije između tornja i aviona, vjerovatno i pogreške pilota dva Boeinga 747 su se sudarila na zemlji, što je rezultiralo s 583 žrtve, svih 248 ljudi iz KLM-a te 335 osoba iz Pan Ama. U avionu Pan Ama preživjela je 61 osoba, piše Avaz.
Kako je došlo do nesreće?
Tog je dana militantna separatistička grupa postavila malu bombu u vazdušnoj luci Las Palmas na Gran Canariji, zbog čega je ta aerodrom zatvorena te je promet preusmjeren na mnogo manju luku Los Rodeos na Tenerifima.
S uzletnom pistom u Los Rodeosu punom aviona, prezaposleni kontrolori počeli su usmjeravati dolazne letove na staze koje služe za kretanje aviona po aerodromu i koje su presijecale glavnu pistu.
Oba Boeinga, i Pan Am 1736 koji je poletio u Los Angelesu i KLM 4805 poslani su na rulne staze. Pilot KLM-a Jakob Veldujzen van Zanten je iskoristio priliku da napuni svoj avion gorivom, što je trajalo oko 35 minuta. Čim je točenje goriva završeno, upalio je motore. Pan Amom je upravljao Pol Grabs.
Van Zanten je bio iskusni pilot koji je u zadnje vrijeme obučavao mlade pilote za službu te je rjeđe letio. Većinu vremena provodio je na simulatorima. Kako su pisali strani mediji, bio je toliko popularan i fotogeničan da ga je kompanija koristila kao potparola u svojim marketinškim materijalima.
Oba pilota bila su nestrpljiva da krenu, pisao je Wired, a posebno Grabs koji je već letio osam sati i bio je umoran.
Magla je stvarala probleme
U pokušaju da pomaknu Pan Am 1736 s glavne piste, kontrolori su naredili Grubbsu da skrene na stazu 3. Vrijeme je bilo sve gore, Grubbs nije bio upoznat s Los Rodeosom i imao je problema s lociranjem rulne staze pri smanjenoj vidljivosti.
Van Zanten, u KLM-u 4805, sam je manevrirao prema polijetanju. Bio je svjestan Pan Amovog aviona, ali nije imao vizualni kontakt. Tražio je dozvolu za polijetanje i rečeno mu je da bude spreman.
Ne zna se je li pogrešno čuo ili je poruku ignorisao, no Van Zanten je nastavio polijetanje. Ono što nije znao je to da je Pan Am 1736 rulao pistom ravno prema njemu, još uvijek tražeći dodijeljenu rulnu stazu.
Kako je otkriveno kasnije na snimci iz kokpita, prvi časnik Pan Ama Robert Breg uočio je svjetla KLM-ovog aviona kroz maglu i vrisnuo Grabsu, koji je pokušao skrenuti Pan Amov avion s piste. Ali bilo je prekasno.
Sudar s punim gasom
KLM 4805 je punim gasom udario u drugi Pan Amov avion. Od siline udara odletio je 30 metara u visinu te se strovalio na pistu i eksplodirao. Pan Am 1736 takođe je planuo i raspao se na nekoliko dijelova. Većina preživjelih iz tog aviona sjedila je ispred desnog krila.
Svih 248 ljudi u KLM-u 4805 je poginulo. Na Pan Amu 1736, 335 osoba je poginulo, a sedam od 16 članova posade leta, zajedno s dva zaposlena kompanije i 61 putnikom, preživjelo je. Devet putnika je kasnije umrlo.
Pilot Grabs nije bio među preživjelima.
Uprkos raznim uticajima koji su doveli do katastrofe, službena istraga svu je krivicu pripisala Van Zantenu. Najveći grijeh pilota veterana, uzrokovan nestrpljenjem ili lošom komunikacijom, bio je polijetanje bez odobrenja s tornja.
