Dva fosilizovana skeleta slijepih miševa, stara oko 52 miliona godina, otkrivena su u američkoj saveznoj državi Vajoming i pripadaju do sada nepoznatoj vrsti. To su ujedno i najstariji do sada otkriveni skeleti slijepih miševa.

Oba skeleta su pronađena u drevnom koritu jezera u jugozapadnom Vajomingu. Novootkriveni slijepi miš, "Icaronycteris gunnelli", bio je težak samo oko 25 grama, otprilike kao pet klikera. Već je imao razvijenu sposobnost letenja i vjerovatno je imao sposobnost eholokacije.

Mali slijepi miš je vjerovatno živio na drveću oko jezera i letio iznad vode loveći insekte, izjavio je Tim Ritbergen, evolucioni biolog u Centru za biodiverzitet Naturalis u Holandiji i glavni autor studije.

Danas se slijepi miševi ubrajaju u najuspješnije životinje na planeti, sa više od 1.400 vrsta što je jedna petina svih vrsta sisara. Žive na svim kontinentima osim na Antarktiku i često su veoma važni za ekološku stabilnost, obezbjeđujući ključne funkcije kao što su oprašivanje, širenje sjemena i upravljanje populacijom insekata.

Uprkos sveprisutnosti slijepih miševa, naučnici znaju vrlo malo o njihovom porijeklu. Skeleti iz Fosilnog jezera, očuvanog korita jezera u Vajomingu, datiraju iz rane eocenske epohe. U to vrijeme, globalne temperature su bile u porastu, a sisari, insekti i cvjetne biljke su se brzo širile i diverzifikovale. Ovi slijepi miševi su nevjerovatno slični modernim slijepim miševima, sa izduženim prstima koji drže membrane krila.

- Smatra se da slijepi miševi potiču od neke vrste malih sisara koji su insektojedi koji su vjerovatno bili arborealni - naveo je Metju Džons, paleontolog sa Državnog univerziteta u Arizoni i jedan od autora studije.

Fosila slijepih miševa ima širom svijeta. Najstariji do sada pronađeni zubi slijepih miševa i kosti vilice stari su oko 55 miliona godina. Nepotpuni primerci iz Portugala i Kine prethode novoopisanim skeletima nekoliko miliona godina. Naučnici ne znaju gdje su se slijepi miševi prvi put pojavili, mada je to vjerovatno bilo u Evropi, Aziji ili Severnoj Americi prije nego što su se životinje proširile na južnu hemisferu.

- To je misterija - rekao Aleksa Sadijer, evolucioni biolog sa Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu, koja nije bila uključena u novu studiju.

Kompletni skeleti slijepih miševa iz eocena su rijetki, a Fosilno jezero u Vajomingu je jedno od jedinih mjesta na kojima su pronađeni. Tople, vlažne šume u kojima su slijepi miševi živjeli bile su loše okruženje za očuvanje njihovih malih kostiju. Samo ako su slijepi miševi bili brzo zatrpani, na primjer nakon potonuća na dno dubokog jezera, sačuvani su im čitavi skeleti.

Nekoliko miliona godina nakon pojave slijepih miševa u jugozapadnom Vajomingu, nekoliko vrsta je živjelo u blizini sličnog jezerskog ekosistema u Njemačkoj — a ove kasnije životinje su još više ličile na moderne slijepe miševe.

Naučnici vjeruju da bi prednosti kao što su let i eholokacija pomogle slijepim miševima da se brzo šire i diverzifikuju. Sisari su se možda prilagodili noćnom životu kako bi izbjegli takmičenje sa pticama — ali nije jasno kada je došlo do ove tranzicije.

Genetska istraživanja su bacila malo svjetla na direktne pretke slijepih miševa. Studije DNK su otkrile da slijepi miševi pripadaju nadredu sisara zvanom Laurasiatheria, koji uključuje i druge insektojede kao što su šipovi i krtice. Ali to takođe uključuje i životinje koje izgledom nemaju veze sa slijepim miševima.

Među njima su i kitovi; kopitari poput konja, nosoroga i nilskih konja; i red mesojeda, koji uključuje mačke, pse i medvjede. Iznenađujuće, sve ove životinje su bliže slijepim miševima nego glodarima, prenijela je „Nacionalna geografija“.