Mada izrazita većina želi da se ta država pridruži Evropskoj uniji i NATO-u, mnoge epizode su osujetile tu težnju. Najnovije je usvajanje zakona koji ima za cilj smanjenje "stranog uticaja", prenose agencije.
Poslije sticanja nezavisnosti Gruzije, u aprilu 1991. godine, dvije njene regije - Južna Osetija i Abhazija su se odvojile od nje što je izazvalo rat.
Prvi sporazum zaključen je juna 1992. između Gruzije i Južne Osetije. Raspoređene su snage koje čine Oseti, Gruzijci i Rusi.
Drugim sporazumom iz 1994. godine sa Abhazijom, raspoređena je posmatračka misija Ujedinjenih nacija i ruske snage. Oko 250.000 Gruzijaca je pobjeglo iz Abhazije.
Gruzija je izgubila skoro svu vlast nad tim separatističkim teritorijama koje predstavljaju gotovo 20 odsto njene površine.
Eduard Ševarnadze, bivši ministar spoljnih poslova SSSR, za vrijeme Gorbačova, a predsjednik Gruzije od 1995. godine je 23. novembra 2003. podnio ostavku uoči talasa protesta izazvanih kontroverznim parlamentarnim izborima.
Bila je to mirna "Revolucija ruža", koja je na mjesto predsjednika u januaru 2004. dovela lidera prozapadne opozicije, ozloglašenog u Moskvi - Mihaila Sakašvilija.
Rusko-gruzijske tenzije su se pogoršale. U avgustu 2008. Rusija je pokrenula munjevitu ofanzivu na Gruziju koja je pokušavala da vojno povrati kontrolu nad Južnom Osetijom.
Za pet dana je poginulo 700 ljudi, a desetine hiljada su raseljene. Pregovaralo se o prekidu vatre, ali gubitak Abhazije i Južne Osetije za Tbilisi je de fakto zapečaćen kada je Kremlj priznao njihovu nezavisnost.
Predsjednik Sakašvili i njegova stranka, optuženi za autoritarnost, izgubili su na parlamentarnim izborima u oktobru 2012. godine od stranke "Gruzijski san" milijardera Bidžine Ivanišvilija koji se obogatio u Rusiji. On je premijer bio samo godinu dana, ali i danas nastavlja da vodi državu "iz sjenke".
Cilj članstva u EU i NATO je zadržan i "Gruzijski san" ga je čak unio u Ustav 2018. Ali, ta stranka takođe brani "uravnoteženu" politiku s Moskvom i donijela je više mjera koje je distanciraju od reformi koje traži EU.
Opozicija to vidi kao dokaz zbližavanja sa Rusijom.
Poslije godina izgnanstva, dijelom u Ukrajini, Sakašvili se tajno vratio u Gruziju u oktobru 2021. Odmah je zatvoren zbog "zloupotrebe položaja".
U oktobru 2020. "Gruzijski san" je pobijedio na parlamentarnim izborima. Opozicija je to nazvala prevarom i nastavila demonstracije tražeći nove izbore. EU je pregovarala o sporazumu za okončanje te krize, uz neke ustupke "Gruzijskog sna" koji je ipak ostao na vlasti.
