Uz prigušena svjetla, naučnici su vidjeli da živi morski pas mrkalj u mraku svijetli zeleno-plavim sjajem.

Morski pas mrkalj (Dalatias licha) poznat je još od 18. vijeka, ali tek su ih u januaru 2020. naučnici prvi put vidjeli kako svijetle u mraku.

Oni nisu jedini bioluminiscentni morski psi - otprilike jedna od 10 vrsta ima tu sposobnost - ali s obzirom da mogu narasti do 1.8 metara, mrkalji su daleko najveći svjetleći morski psi.

Žerom Malfet, biolog iz Belgije, godinama se nadao da će vidjeti svjetlećeg morskog psa. "To je bila jedna od mojih velikih želja, vidjeti tog velikog morskog psa kako svijetli", kaže.

Studije iz 1980-ih sugerisale su da te životinje u svojoj tamnoj koži imaju organe koji emituju svjetlost, ali niko ih nikad nije vidio žive i osvijetljene.

Malefetov san se ostvario 1500 km istočno od Novog Zelanda, na istraživačkom brodu za pronalaženje vrsta koje nastanjuju mračne dubine, oko 800 metara pod morem. U prethodnim istraživanjima tog područja redovno su pronalaženi morski psi mrkalji, ali Malefet je bio prva osoba koja ih je uspjela pažljivo prebaciti u zamračenu prostoriju. Uz prigušena svjetla, vidio je da živi morski pas u mraku svijetli zeleno-plavim sjajem.

Manje vrste dubokomorskih pasa koriste svoja svjetla za preživljavanje i međusobnu komunikaciju. Neki imaju bodlje na leđima koje su osvijetljene poput svjetlosnih mačeva, upozoravajući uljeze da ih ostave na miru. Neki mužjaci osvjetljavaju svoje reproduktivne organe, a taj trik vjerovatno pomaže u privlačenju partnerki. Mnogi od morskih pasa imaju svjetleće stomake koji im pomažu sakriti svoje siluete od grabljivica koji vrebaju ispod njih u dubinama, stapajući se s plavim svjetlom s površine.

Ali morski psi mrkalji toliko su veliki da se ne moraju brinuti o skrivanju od drugih predatora, prenosi "Guardian".

Malefet vjeruje da njihova svjetleća donja strana može osvijetliti morsko dno kako bi im pomogla u lovu, dok im u isto vrijeme omogućuje da se prikradu plijenu, a da ih niko ne vidi.

To bi takođe objasnilo kako to da su kod mrkalja u stomaku pronađeni morski psi koji plivaju mnogo brže. Mrkalji su među najsporijim morskim psima; pri njihovoj normalnoj brzini plivanja, trebalo bi im više od 10 minuta da pređu 100 metara. Ovi veliki, spori morski psi vjerovatno klize u morskoj tami i iznenada napadaju plijen koji počiva na dnu. "Baš kao mačka koja skače na miša", kaže Malefet.

Da bi proizveli svjetlost, morski psi imaju sićušne strukture koje se nazivaju fotofori razasute po koži. U sredini svake fotofore nalaze se stanice koje emituju svjetlost, a sočiva na vrhu usmjerava svjetlost prema vani. Bioluminiscencijum u morskih pasa kontrolišu hormoni.

"Oni koriste najmanje dva ili tri hormona kako bi pokrenuli ili smanjili emitovanje svjetlosti. To je spor proces, a morski psi mogu svijetliti sat ili dva. Jednom kad se upale, ne mogu se brzo ugasiti", objašnjava biolog. 

Jedan aspekt bioluminiscencije morskog psa koji ostaje zagonetan, jeste kako tačno proizvode svjetlost. Mnoge svjetleće životinje u svojim tijelima imaju simbiotske bakterije koje djeluju kao svjetleći partneri, ali nijedna takva nije pronađena kod morskih pasa.

Druga svjetleća stvorenja proizvode hemikalije koje provode svjetlosne reakcije.

"Još je uvijek misterija kako se to događa kod mrkalja", kaže Malefet.