• KUD "Mijat Mašković" osnovan je davne 1943. godine. Kada ste postali njegov član?
- U KUD-u "Mijat Mašković" sam od svoje 10 godine, prvo sam počela kao plesač, a kasnije i kao vokalni solista. To ukupno čini 35 godina staža u društvu, od kojih 20 godina radim kao profesionalac u njemu. Radim kao asistent za pjesmu i ples i brinem, održavam i čuvam narodnu nošnju. Očuvanje narodne nošnje je jedan vrlo važan aspekat mog posla. Kako nam finansije nijesu jača strana, a nastupi su česti, tradicionalne kostime je neophodno kvalitetno održavati za neke naredne generacije. Pojedini djelovi narodne nošnje u našem ansamblu stari su gotovo koliko i on, a sa sobom nose i veću težinu. Prosto, žao mi je ako ne ostanu kao svjedok nekih prošlih vremena i prethodnih generacija.
• Pored činjenice da ste plesač, Vi ste i pjevač. Kojim pjesmama se najčešće predstavljate publici?
- Uz rad sa djecom, pjevanje za mene predstavlja izazov i zadovoljstvo. Uživam u izvođenju različitih žanrova, bavim se i obradama, ali najviše volim da pjevam tradicionalne pjesme. Proces njihovog održavanja je izuzetno zahtjevan, ali i to radim sa velikim uživanjem, pogotovo ukoliko sam na sceni sa mladima.
Dio sam i Ženske pjevačke grupe (ŽPG) "Đude" koja je oformljena u sklopu KUD-a "Mijat Mašković". Međugeneracijska razlika u društvu za mene ne predstavlja problem, već nas ta činjenica vodi kao poenti – da svi zajedno učestvujemo u očuvanju i prenošenju igračkog nasleđa. Tako da je publika oduševljenja našim starinskim načinom pjevanja
• Koreografijama kojih predjela Balkana ste započeli, a vrmenom i nastavili, svoju plesačku karijeru?
- Pored crnogorskih igara, nastupala sam sa plesovima iz cijele bivše Jugoslavije kao što su: Brankovo kolo, Igre iz Šumadije, Igre iz istočne Srbije, Bunjevačke igre, Igre iz Makedonije, Nijeme glamočke igre, Vranjanske igre i mnoge druge. Promjenom načina rada i okolnosti koje nosi današnjica, shvatila sam da je važno sačuvati i prenijeti svoju tradiciju i učiniti korak više po tom pitanju. Danas u društvu, pored Igara kolašinskog kraja koje su zaštićene kao nematerijalno kulturno dobro, publici se predstavljamo i sa igrama našeg primorja, različitih dijelova Srbije, Vojvodine i okruženja.
• Šta nedostaje, ili pak čega imaju današnji folkloraši u odnosu na nekadašnje članove?
- Vremena i ljudi se mijenjaju, pa samim tim i rad u ansamblima. U naše vrijeme nije bilo mobilnih telefona i digitalizacije, tako da nam je jedina razonoda bio upravo folklor. Jedva smo čekali probe, nastupe, koncerte jer smo to zaista radili iz dubine srca. Ne kažem da danas nije tako, prosto su raniji članovi imali možda više motivacije, pa si druženja bila zdravija i kvalitetnija.
Ružica SIMONOVIĆ
*Tekst je urađen u okviru prakse studenata FPN - Medijske studije i novinarstvo
