Peti Opuč festival opravdao je svoj cilj. Okupio najbolje komičare iz regiona i za dvije večeri podijelio godišnju dozu smijeha do šestog izdanja, Podgoričanima koji su do poslednjeg mjesta ispinili KIC Budo Tomović.
Srđan Olman voditelj druge večeri festivala sa svojim gostima Ivanom Tomićem, Ivicom Lazaneom, Goranom Vinčićem i Srđanom Dinčićem "opučili" su posjetioce festivala od smijeha i aplauza. Komičari su podijelili porodične, prijateljske, poslovne i profesionalne odnose, dogodovštine koje samo kad ih oni prepričaju tjeraju na "piš". Interakcija, ponekad malo stidljive publike, pokazala je dovljno majstorstvo naših gostiju da nas ubijede da uopšte nismo dio komedije.
- Jel vas puca depra, e sad će kad izađe naš prvi izvođač. Mi ga zovemo Tom Kruz, tačnije ja, ali kad sebi persiram onda smo to mi. On je srpski Tom Kruz, imaju iste šiškice, pravi igra u Nemogićoj misiji, a naš Tomić igra u Igri sudbine. Mada Igra sudbine ima "nemoguću misiju" da se jednom to s.anje završi - najavio je Srđan Olman svog prvog gosta Ivana Tomića.
Problem sa drogama je taj što su zabavne
Ivan Tomić, ima ženu, djecu i kredit, i, kako kaže, ne voli ih sve podjednako.
- Prije par mjeseci bilo mi je nezamislivo da ću uopšte da nastupam, a kamoli da ću da nastupam na jednom ovakvom festivalu - kazao je glumac.
Podijelio je sa publikom svoje iskustvo sa depresijom.
- Da, konstatovali su mi depresiju, to vam je ono kad se osjećate bezvoljno, nemotivisano, mrtvo. Ima taj pojam i u geografiji obilježen je kao "geografski prostor između Mađarske i Crne Gore". Kako sam shvatio da sam depresivan? Kao i sve životne promjene, obilnim dijarejama malo, malo pa na WC. Krenule mračne misli. Odem kod doktora kaže trebate na ultrazvuk, pregledaju oni mene, kaže doktor sve vam je čisto, vi ste fizički potpuno zdrav čovjek. Pa odakle mi ovolika dijareja? Kaže druže "sve ti je to iz glave". Pitam šta da radim? Kaže za vas bi bilo dobro da pijete antidepresive. Nećkao sam se na hemiju i droge, ali onda kada sam ih probao shvatio sam da su antidepresivi do ja.a. Problem sa drogama je taj što su zabavne. Gledam onaj Tur de Franc, vrte one bicikle, nema Lensa Amstronga, koliko je to bilo zanimljivije dok se on drogirao. Čovjek je sedam - osam puta uzeo Tur de FRanc drogiran kao konj i na kraju je od droge ili onog sjedišta dobio rak testisa pa sad za njega možete reći da je bio čovjek koji je nekad imao mu.a..
Između ostalog Tomić se založio za rodnu ravnopravnost.
- Žene u vojsci? Za to sam. Mislim da ima žena koje su bolji vojnici od mene, koji su bolji vojnici od pola muškaraca ovdje. Ima sjajnih. I treba da ima i da budu ravnopravne, ali ima tu jedan problemčić. Da li mi stvarno želimo žene u vojsci? Osobe u PMS-u koje imaju pristup eksplozivnim napravama, bojevoj municiji, artiljerijskim oružjima. Kojima je izgovor za seks, umjesto onog "nemoj", "ne mogu", "boli me glava" - "imam sjutra obuku za minobacač". Želimo li profil na instagramu Rada K47 ili želimo ženu kojoj je nalog na instragramu Tea, entuzijast, lajf kouč.
Organizovanim prevozom do Splita
Sledeći gost je podsjetio Olmana na jednu anegdotu sa njegovog putovanja u Split.
- Sjećam se kad idem svojim kolima do Zagreba ili Splita onda mi gurnu auto u vodu, pa se vraćem čime stignem. Kako za nastupe moraš biti skoncentirsan i odmoran sledeći put sam odlučio da nađem neki prevoz. Nađem na internetu "Organizovan prevoz Beograd-Split. Organizovan je, koliko ja znam svaki, svaki prevoz, ali po čemu se ovaj izdvaja, kao idemo u Split kad mi odjednom u Budimpšeti, pa matori mi smo neorganizovani. A da, organizovani je skuplji. Pokupi te na kućnoj adresi u pet ujutru i sad vozi po Beogradu kupi druge putnike, u pola devet sam prošao treći put pored moje zgrade. Pitam šta je ovo? Kaže vozač da je riba naručila u devet. Pa što mi nisi rekao? Nisi pitao, kaže. I ja sam htio da idem tim organizovanim prevozom da bih se opustio, da bih mogao da spavam, a jedan lik u tom kombiju svo vrijeme dok se vozi broji neke pare, kucka neke poruke, već me nervira, spustio glavu, ja mu nos nisam vidio kao radnicama na šalteru. Ne bi to bio problem da to nije bio vozač, a njegov šalter sa nama se kreće 140 na sat, sreća pa imaju na putu one zvučne linije pa tada digne glavu. Ja pratim više nego on. Kao da sam ja išao kolima. Došao sa upalom lista u Split. Naradio se. Dolazimo do granice, a on nam kaže ono što je trebalo na početku "zabranjeno je prevoziti organizovano ljude preko granice". I kao nas pitaju idemo na rođendan. Na kakav rođendan ja, jedna riba, dvije babe i Kinez? Dolazi carinik i kaže da smo treći koji idu na rođendan. Pita kod koga idemo? Sjeti se baba nekog Mateja? Pita carinik šta smo mu kupili, velim ja ništa, ali svi ćemo mu dati po 20 eura. Ajde, kaže, da se malo igramo. Ja sam Matej? Te mu mi svi dadosmo rođendanski dar - ispričao je Olman.
Skuplji je litar ulja nego moja ulaznica
Lazaneo je prvi put u Podgorici, ali drugi put u Crnoj Gori. Kako je otkrio dolazio je već u Budvu da bi slušao Rozgu.
- Pošto sam ja otočanin, sa Brača naspram Splita, kad god gostujem na nekom ostrvu osjećam se kao zvijezda jer kad izađem sa trajketa svuda su moji plakati na vratima marketa i reklama za suncokretovo ulje na akciji. U zadnje vrijeme skuplji je litar ulja nego moja ulaznica. U malim mjestima nema jumbo plakata i LCD-a, nego mala oglasna ploča, u sredini moj polakat, a oko njega četiri umrlice. Još sam štedio na tinti, pa je moj plakat crno-bijeli pa kao da je načelnik umro. Ti ljetnji nastupi na pozornicama su odlični. Dođe puno ljudi na ljetovanje, pa onda su tu i djeca koju nemaju kome ostaviti i onda mi ih ostave u prve redove. Ja izađem na Vis, 300 ljudi a 50 djece viče "sad će barba pričat". Mislim se sad će barba u pritvor jer barba nema pripremljen materijal za taj uzrast. Onda na ulazu opominjem roditelje biće priče o seksu, a oni kažu mi smo s njima obavili takav razgovor. Mislim se ovakve vrste niste. Niko svom djetetu kad krene u prvi osnovne ne objasni pristip prsta u ...(gdje mu nije mjesto).
Volim strariju publiku, oni zaborave da su bili pa dođu opet
- Goran Vinčić iz Mirkovaca. Nikome ništa ne znači. Vinča kao ona nuklearka pored Beograda, e to je on isto takav velik, zapušten i radioaktivan - našalio se Olman najavljujući Gorana Vinčića kao trećeg učesnika festivala.
- Ja volim strariju publiku. Zašto? Pa oni zaborave da su bili pa dođu opet. A ima i ovdje sada onih koji će pitati "kad će ovo početi"?
Vinčić je uz svoj humor podijelio i muzički dar.
- Ja znam kako možeš napisati narodnjak. Savršeni hit. Moraš znat četiri stvari. Prvo moraš imati tu bol u glasu, kao da su te upravo pretukli kamataši iz Nikšića, taman toliku bol da si se uspio dovući do studija i stisnuti rec. Moraš imat ono "AaAaAa". Pod dva moraš pjevat ženi. Pod tri moraš joj reći da je ona dama. Jer vi ste dame, mi smo seljačine. Pod četiri moraš negdje ubacit da je voliš. I naravno pjevaš na ekavici. "Ti nikad nisi bila saaaaaama/ za mene bila si daaaaama/ voliiiim te jaaaaa/ boli meeee aAaAaa". Potom moraš gledat u daljinu, biti mističan poput Klint Istvuda i Đejms Dina - savjetuje Vinčić.
Neće mene neznanje spriječiti da kažem
Srđana Olmana često miješaju sa Srđanom Dinčićem. Najupornija je komšinica koju ne može ubijediti da je on Olman. Dogodilo se jednom da je Olman bio gost kod Dinčića u kvizu Stolica. Kada mu je komšinica rekla, dobar je onaj Dinčić, ali malo glup, tada se nije bunio da bude onaj drugi.
Srđan Dinčić je prvi put na Opuču.
- Dugo sam na televiziji, a ako se dvaput u Srbiji pojaviš na TV-u ljudi misle da ti sve znaš. I onda mene novinari pitaju na sve moguće teme. Komentarisao sam sve od krize i rata u Ukrajini do bitkoina, a niočemu pojma nemam. Ali kažem ja. Neće mene neznanje spriječiti da kažem. Od kad sam roditelj zovu me za sve bebinare i podkaste. Jednom me zove neka žena i kaže da snimaju emisiju o očevima roditeljima. Kažem joj taj sam, upravo čuvam jednogodišnjeg klinca. Došli oni, namjestili kamere, ja počeo s pričom kako mora i otac da se uključi, ne može sve majka. Usred mog zanosa kaže mi kamerman da mi je mali zaspao na podu. Spava on na pličicama. Ja kažem da me zanijela kamera da se opravdam, da sam duže na televiziji nego što sam roditelj. Ipak pitam kamermana je li mali bio u kadru. Kaže "pomalo". E je.iga.....
Kao roditelj postaješ član vajber grupe u vrtiću. Tek tada upoznaš s kakvim moronima dijeliš vazduh. Za to je ranije muškarcima služila vojska. Tamo te bace sa reprezentacijom idiota iz cijele zemlje i ti svašta gledaš i slušaš. Ja nisam bio u vojsci, ali kao što znate - kažem ja - zaključio Dinčić.
