Postavku "Balkan" italijanskog umjetnika Flavija Favelija sačinjavaju instalacije, kolaži i platno – slika. Zajedničko svim eksponatima koje ljubitelji savremenog likovnog izraza do 12. decembra mogu pogledati u Modernoj galeriji podgoričkih Muzeja i galerija Favelijevo je poigravanje značenjima logotipa i robnih-potrošačkih marki, nekad i sad. Tako je i naziv "Balkan" potekao od votke koja se proizvodi u Bolonji, u Italiji, gdje živi i stvara ovaj umjetnik.

Međutim, tu je i igra s drugim poznatim brendovima, markama, logotipima, i to ne samo onima sa Zapada, već i nekadašnjeg jugoslovenskog socijalističkog društva.

Crnogorska publika dosad se već susretala sa Favelijevim radom. Prije nekoliko godina bio je učesnik kolektivne izložbe u galeriji "Art". Podgorica se, na prvi pogled, vizuelno promijenila, puno se radi, niču nove građevine, to je odmah primijetio.

– Ali, nisam imao mnogo prilike za šetnju po gradu, jer smo morali da postavimo izložbu, pa sam radio – kaže Faveli, a kuratorke ove izložbe su italijanske kustoskinje Eliza del Prete i Silvija Litardi.

• Obično važi pravilo da su Italijani oduševljeni vinom, a Vi ste prvi koji je oduševljen votkom...

– Dok nije bilo interneta, votka, odnosno boce votke i njihove etikete bile su prve koje su prenosile slike iz dalekih zemalja, kao što je područje Istočne Evrope, odnosno slovenskih zemalja, a za jednog mladića, kao što sam tada bio, to je bilo interesantno.

• Znači, postoji "opijenost" temama, ljudima, koji su bili sa druge strane Berlinskog zida?

– Sigurno da su mladi u Italiji, kao i svi koji su pažljivo posmatrali svijet tokom hladnog rata, mogli da primijete da je estetika, estetski kanon istočnih zemalja bio sasvim drugačiji od onog koji smo mi mogli da osjetimo i vidimo, kojim smo bili okruženi. Neko ko je samo površno gledao na svijet, cijenio je samo kulturu i svijet Zapada, a neko ko je imao neki drugačiji senzibilitet, gledao je te stvari drugim očima, i iako možda nije bio privlačan, bio je to jako zanimljiv svijet.

• U radu se u većini slučajeva služite logotipima zapadnog društva, ali i nekadašnjeg socijalističkog društva. Otkud potreba da se poigravate logotipom, zašto je logo tako bitan, zašto su bitne reklamne poruke?

– Prije svega zato što slogan marke, firme, logo, predstavljaju jedan važan dio same Italije, koji je zahvaljujući televiziji, kao možda i najvažnijim kanalom, omogućio da kultura naše zemlje dospije i "s ove strane planete". Tako da ovaj spoj riječi, slogana, reklame, slika, na neki način je odraz onoga što se dešava u svakoj zemlji, a u ovom slučaju i u Italiji. Uvijek se šalim da najreprezentativniji Italijan u tom svijetu nije bio Silvio Berluskoni, nego Majk Bonđorno, čuveni voditelj. Svi su ga gledali, njegove performanse, njegov kviz. Reklama nije jednostavna stvar, već vrlo složena, jer se iza nje krije ozbiljan dizajnerski rad, čak veliki dizajneri, najveći umjetnici su se posvetili osmišljavanju vizuelnog loga. Iza same reklame pažljivo oko jednog umjetnika sigurno primjećuje i prihvata i druge estetske elemente, a koji nisu samo čista reklama. Bitno je i ono što se krije iza toga, i što dobijaju druge zemlje od te reklame, odnosno koja slika Italije stiže u druge zemlje.

• Čini se da sada svi imamo iste reklame...

– Da, jer globalizacija je i u tom domenu.

Ž.JANjUŠEVIĆ