Koncert povodom 40 godina stvaralaštva Senada Gačevića, našeg istaknutog kompozitora, biće održan u petak u velikoj sali Muzičkog centra Crne Gore. U pauzama pripreme ovog značajnog događaja za našu muzičku kulturu susreli smo se sa Gačevićem čija biografija je ispunjena neprekidnim umjetničkim svaralaštvom, ali i ništa manje konstantnim društvenim djelovanjem kao kompozitora, umjetnika, univerzitetskog profesora, nekadašnjeg dekana Muzičke akademije, intelektualca i stvaraoca.

Zanimalo nas je da li postoji neka preovlađujuća emocija koja ga drži ovh dana u susret koncertu, no Gačević ističe da mu vrijeme teče  u užurbanom i profesionalnom radu koji će omogućiti da sve ispadne kako treba kako treba. Na sreću, kaže on, sve to ide u dobrom pravcu.

- Svakako je važnije da stvari obavimo sa velikom, najvećom odgovornošću, da publika bude zadovoljna, da dobro osmislimo program, što mi se čini da smo uradili, da prikažemo neki presjek stvaralačkih za tih 40 godina i možda putem tog programa da nagovijestimo i dalje djelovanje. Kad pogledate tu biografiju možete da vidite da ja 40 godina praktično nisam se zaustavljao, ne zbog toga što sam previše radio, nego prosto niz različitih okolnosti je to zahtijevao od mene i ja ovo smatram jednim lijepim danom koji će posjetiti muzičku i umjetničku publiku i društvo ukupno na moje postojanje, na moj rad.

• Iza Vas stoji prebogat opus, čak ljudi iz Muzičnog centra kažu kad su dobili biografiju nisu znali  kako da je sažmu u najavu. Čućemo tri praizvedbe, među njima i djelo sa kojim ste diplomirali. Dakle, zašto sada a prije 20, 30, 40 godina?

- Ta smifonija, to je moja prva simfonija, moj diplomski rad, ali to je i prva simfonija u crnogorskoj muzičkoj literaturi. Bilo je to u nekoj fazi, mladalačkoj, kad nisam htio da to djelo bude izvedeno. To biva kod posebno odgovornih mladih ljudi, da nisu do kraja sigurni u djelo. A poslije su iskrsli neki problemi  - nije bio ansambla koji je mogao da je izvede do pojave CSO i Muzičkog centra.. U suštini stvari se dešavaju onda kad im dođe vrijeme, a došlo je vrijeme za premijerno izvođenje i u najboljim uslovima, a najbolji uslovi su mladi ansambl sa velikom željom da osvira to kako treba. Dakle,  energičan ansambl, mlađi dirigent da provede sve kako treba. Dakle, stvari se dešavaju onda kad je vrijeme da se dese. Od ostalih djela sa repertoara dvije praizvedbe su vezane za novi ciklus pod nazivom "Balkanski plesovi" koje radim sa etnomuzikologom prof. Dimitrijem Golemovićem iz Beograda. To je jedan projekt koji nekako pokušava da uveže tradicionalnu muziku Balkana sa formacijom Simfonijskog orkestra, da, možda, zajedno damo neki doprinos očuvanju i promociji muzičke baštine Balkana. To je s druge strane poklon jednoj široj publici da ako se malo umore od ovih malo ozbiljnijih dijela na kraju čuju nešto što im prija.

• Kad se osvrnete  na 40 godina svog rada šta je vezivno tkivo Vašeg stvaralaštva, šta je ono što vas tolike godine inspiriše i motiviše?

- Pored one motivacije na stvaralački čin koji se teško može opisati, to je moja želja da socijalno djelujem što uvezuje sve moje aktivnosti. Ako pogledate moju biografiju, vidi se da sam radio vrlo različite stvari. To je, možda je to odgovor na vaše pitanje, vrsta odgovornosti za širi kontekst. Dakle, tamo gdje sam vidio da postoje izvjesne kadrovske praznine pokretao sam srodna područja, muzičkog stvaranje, organizaciju i tako dalje - uskakao sam sa idejom da popravim opšti ambijent. To je neka vrsta malo, da kažem, dublje odgovornosti prema crnogorskoj kulturi, a mislim na ukupno crnogorski koncept, u okviru koga se dešava niz izuzetnih stvari koje su vezane za mikrosredine, za neke različite nacionalne osobine, različite religijske procese, za neke etno-muzičke mikroprostore itd. Ja ne znam koliko ljudi primjećuje koliko je naš prostor mali i koliko je bogatstva na tom malom prostoru. I savremenih stvaraca, i baštine, i institucija, i nematerijalne kulture, mi to sigurno ne vidimo svi istim očima, jer da vidimo svi istim očima, sigurno da bismo svi istu energiju uložili da to bude baza našeg društva.