To je trebalo da bude jedan pravi intervju, nismo se ništa dogovarali. Zamolio ga je Dragan Gaga Nikolić da nešto kaže pred njegov odlazak u Njujork. Žarko Laušević je prihvatio. Najnormalnije sam radila intervju sa čovekom koji je već bio izašao iz zatvora, već je snimio "Nož" i spremio se da ode na drugi kontinent, a onda je on taj intervju pretvorio u ispovjest, ispričala je za N1 novinarka Radmila Stanković.

Ona je u emisiji Dan uživotelevizije N1 izjavila da je bila najsrećnija osoba jer je Laušević prihvatio „da govori“, jer je prije toga govorio samo na sudu.

- Ja sam to više tada vidjela kao jedan normalan intervju čovjeka koji je bio prinuđen da ode, čija je muka bila velika. To je prvo bio jedan veliki, sjajan intervju. Tada 1999. godine, mi nismo mogli da nađemo neku njegovu privatnu, dobru, fotografiju za naslovnu stranu. Onda smo uzeli sliku iz filma "Boj na Kosovu", i njega kao Miloša Obilića. I dok smo to tražili on je u međuvremenu slao skraćene verzije intervjua i tako počeo da ga pretvara u ispovjest. Očistio je intervju od svega i ostavio samo ono što je želeo da kaže - ispričala je Stanković za N1.

Ona kaže i da je intervju dobila zbog „povjerenja“ koje je moralo da postoji sa njegove strane.

- Dao je intervju zbog povjerenja i ako želimo da prihvatimo njegovu istinu ona je napisana. Ne znam da je iko demantovao išta od svega što je napisao, od od zatvorenika, do čuvara, i naravno onih najnesrećnijih ljudi, a to je porodica ubijenih. Ja sam pročitala sve njegove knjige, i mislim da ne postoji veća kazna koja bi mu se mogla izreći od ove kojom je on samog sebe kažnjavao, pišući, i svako malo tražeći povod da ponovo piše, da bi ponovo o tome govorio - rekla je novinarka Stanković.

"Od oštećenih ne tražim da mi oproste. Znam da to ne mogu jer sam sebi ne opraštam. Samo Bog to može. Njihovo je pravo da mrze. Moje je pravo da se kajem što ne mogah drugačije. U crkvi uvijek upalim tri svijeće. Za oca i njih dvojicu. Ako sam grešan što ovo rekoh, grešan sam i prema ocu. Mora biti da smo nešto teško zgriješili sva trojica. I njih dvojica, i ja, pa nas je Bog tako sastavio 31. jula ’93. Da njih kazni mojom rukom, mene njihovim glavama", rekao je Žarko Laušević.

Žarko Laušević je svoju glumačku karijeru počeo sporednim ulogama, rekla je ona, ali je i u njima uspio da pokaže koliko je dobar glumac.

- On je počeo tako što je umjesto Romea igrao Julijinog brata, ali je ipak odlučio da pokaže koliko je moćan glumac. Kada u predstavi gine, u sali nastaje muk - podsetila je Stanković.

Ona kaže da je Lauševiću, prije tragedije koja se desila, pozorište bilo sve dok nije ostjetio „užas“ umjetnosti.

- On je užas toga šta je umjetnost osjetio sa predstavom "Sveti Sava". To je bila godina nekih zlih vremena, kao što je njemu bila 1993. Njemu je do tada pozorište bilo sve. I tada se dogodilo da nešto u mantiji dođe, organizuje grupu, i naprave ono što su napravili, prekinu predstavu. To je za njega bilo neshvatljivo, a to je bio početak tih devedesetih. I to ga je tada prilično oneraspoložilo - rekla je ona za N1.

Povratak na scenu posle odslužene kazne i godina provedenih van zemlje je, kako je rekla Stanković, opet bila stvar povjerenja.

- Miroslav Lekić je bio njegov prijatelj od povjerenja. Onda je Žarko prihvatio jedan scenario za koji je pitanje da li bi ga prihvatio u nekim drugim okolnostima. U pitanju je „Smrdljiva bajka“. Žarko je htio je da se vrati ulogom, a ne Žarkom, ali taj lik je bio zapravo on. Mislim da je to bio bezbolniji način za njega da se vrati - objasnila je ona.

Čuvenu izjavu Žarka Lauševića „Ovo je zemlja gdje se u svemu kasni, samo se umire prije vremena“ komentariše ovako:

- Podsjeća me na Njegoševu mudrost - zaključila je Radmila Stanković.