Postavka koju čine odabrane skulpture, video rad, crteži i slike izabrala je kustoskinja Suzana Vuksanović, koja je i otvorila izložbu. Ona je kazala da ova izložba dokazuje koliko su savremene umjetničke prakse prije svega društvene i političke prakse. Kako je naglasila, od velikog broja kvalitetnih umjetnica koje stvaraju u Srbiji i Vojvodini, ona je izabrala radove ove tri, kao dostojne predstavnice prakse koja propituje žensko pitanje kao društveno i političko.

– Kroz svoj život, vlastititu intimu, ne štedeći sebe, ogoljavajući se do kraja, nude ne samo svoj privatni život, već postavljaju u centar ona pitanja koja nikad nijesu dovoljno aktuelizovana - o položaju, ulogama žene u društvu, borbi za ženska prava u našim sredinama. Koliko je žensko biće s jedne strane podložno promjenama, a sa druge strane je snažno i spremno da opstaje i traje u svim svojim ulogama, ma koliko one bile zahtjevne i teške – poručila je Vuksanović, koja se zahvalila na gostoprimstvu Muzejima i galerijama Podgorice i istakla informativnost kataloga koji prati izložbu.

Ova postavka govori o ulogama žena koje su im dodijeljene, objasnila je Maja Rakočević Cvijanov. Sve tri su i umjetnice i majke, i istovremeno zaposlene žene, i stalno žongliraju između tih uloga prinuđene da kradu vrijeme da bi se bavile svojom profesijom, kaže ona.

– A do toga se došlo jer se daje jako malo para za kulturu i umjetnost i ne može se živjeti samo od umjetnosti. Zato moramo da radimo druge poslove – kaže Rakočević Cvijanov, koja radi kao vajar-konzervator u Zavodu za zaštitu spomenika.

Podržava feministička nastojanja da se ženski rad prizna i da žene za rad kod kuće dobiju nadoknadu.

– U kapitalističkom društvu je sve plaćeno, pa zašto ne bi i taj rad. Taj rad je postao neprepoznatljiv i svodi se na pitanje: A šta si danas radila? – istakla je ona.

Crteži Jelene Janev nastali su žmureći, a sve to dok je pripremala svoje tijelo za specifičan performans. Baš zato što ih je radila ne gledajući, na osnovu svojih emocija i bez vizuelnog podsticaja, smatra da su vjerodostojniji i preciznije prikazuju sve promjene ženskog tijela. Dio postavke čini i video snimak nastao pod utiskom njenog ličnog iskustva sa porođaja i zove se "Diši, diši, guraj" - "jedine dvije riječi kojima se doktori i babice obraćaju porodiljama u novosadskom porodilištu". Nakon što je vrisnula i izvinila tokom svog porođaja, shvatila je, kaže, koliko je žena u našoj kulturi naučena da trpi, ne govori o svojim osjećanjima.

– Upustila sam se u unutrašnje istraživanje o tome ko je žena, šta ona sve može da bude, koliko prijatna, agresivna, zavodljiva, sputana... sve njene uloge i interpretacije. Upustila sam se u dublje istraživanje da vidim koliko je ljepote u toj složenosti. To je bila početna tačka od koje smo krenule istražujući ulogu žene kroz sputanost uslovljenu njenom biološkom ograničenošću – naglasila je Edita Kadirić.

Izložba "Hormonologija: ukradeno vreme" može se pogledati u galeriji "Art" do 31. maja.

S.Ć.