<p>Комеморација Ратку Вулановићу одржана у подгоричком Саборном храму</p>

Komemoracija Ratku Vulanoviću održana u podgoričkom Sabornom hramu / IVAN PETROVIC-IPE

Iznenađivao kreativnošću, hrabro koračao u nepoznato

Vulanović je u svojim drvenim, aluminijskim i kamenim gradovima koncipirao kosmos u malom. Iako najveće skulptorske kompozicije, one su predstavljale samo model kosmičke beskonačnosti, kaže Radomir Uljarević

Komemoracija vajaru Ratku Vulanoviću (1941 – 2023), kojoj su juče pored članova njegove porodice prisustvovali i prijatelji i poštovaoci, počela je pomenom u kripti podgoričkog Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja.

Vulanović ne samo da je bio veliki umjetnik, već i veliki čovjek, rekao je sveštenik mr Predrag Šćepanović, ističući da je kamen progovorio iskonski kroz umjetnikova djela, a da je Ratko Vulanović bio rijetka figura, kao da ja izašao iz prošlih vjekova.

Posebno je apostrofirao Vulanovićev doprinos izgledu podgoričkog Sabornog hrama, na kome do izražaja dolaze megaliti, njihova ideja - "a to je da što je čovjek bliže zemlji, to je sve grublji, a što se više penje ka nebu, to je finiji".

– Crna Gora je sva u kamenu, a Vulanović je tajnu kamena saznao i podijelio s nama malima i neukima – rekao je Šćepanović, podsjećajući i da je Vulanović uprkos priznanju i nagradama za svoj rad doživljavao i nepravde, zbog istih tih umjetničkih ostvarenja.

Prisjećajući se druženja s Ratkom Vulanovićem, književnik Budimir Dubak podsjetio je da su još od prvih samostalnih izložbi kritika, kolege i publika njegov rad okarakterisali kao "pravo čudo moderne umjetnosti". Dubak ističe da je Vulanovićev epski dar povratkom u Crnu Goru progovorio jezikom kojim niko dotad nije progovorio u domaćem i svjetskom vajarstvu.

– Vulanović je uvijek iznenađivao svojom novinom, svojom kreativnošću, hrabrošću da zakorači u novo i nepoznato – rekao je Dubak.

Uklesao dušu u kamen za vječnost

Daliborka Knežević, advokatica počivšeg Vulanovića, koja vodi proces vezan za "Kameni grad", kao i za manje skulpture koje su bile dio tog projekta, prisjetila se da se prvi put susrela s njegovim radom još kao studentkinja, novinarka studentskog časopisa. Tada je insistirala da se objavi njegova fotografija s bijelim golubom na glavi. Ona je dodala, ta fotografija kao da je najavila Vulanovićevo umjetničko stradanje.

– Vulanović je jednostavno u kamen, kao vječni materijal, uklesivao svoju dušu, ne za ovo vrijeme već za vječnost – rekla je Knežević, između ostalog, navodeći i da ovaj proces dokazuje na djelu i da se ne poštuju konvencije koje smo kao država potpisali, a koje se tiču zaštite umjetnika i umjetničkog djela.

Podsjetio je i na uspjeh još jednog njegovog monumentalnog projekta - "Veliki predjeli" koji je prethodio nikšićkom "Kamenom gradu". A, "Kameni grad" mu je, dodaje, pored slave donio i nepredviđena iskušenja, pa čak i sudski proces koji još traje. Kako ističe Dubak, 2008. godine, "Kameni grad" dislociran je na Kapino Polje u Nikšiću s prvobitne lokacije kraj nikšićkog Muzeja, a zbog Vulanovićevog političkog, vjerskog i nacionalnog opredjeljenja koje nije bilo po volji tadašnjoj vladajućoj garnituri u Nikšiću i Crnoj Gori. Istakao je i da će tek u predstojećem periodu biti na pravi način vrednovano njegovo djelo, a s ozbirom na obim i značaj vajarskog i likovnog opusa.

Književnik Radomir Uljarević je istakao da je Vulanović svojim radom razotkrivao tajne piramida, Stounhendža, kosmosa, arhetipske kao i tajne kamena Crne Gore.

– Vulanović je u svojim drvenim, aluminijskim i kamenim gradovima koncipirao kosmos u malom. Iako najveće skulptorske kompozicije, one su predstavljale samo model kosmičke beskonačnosti, o čemu svjedoče hiljade slika i skulptura, crteža u njegovoj zaostavštini, a njegova energija je bila zaista nepojavna i neuporediva – rekao je, između ostalog, Uljarević. Podsjetio je i na, kako je rekao, "sistematsko uništavanje" Vulanovićevog rada i krajem 20. vijeka, kao i kasnije 2000-ih godina u Crnoj Gori.

Komemorativni skup organizovalo je Udruženje knjižara i izdavača Crne Gore.

Ž.J.