Ekonomistkinja po struci, koja se usavršavala ne samo kod nas već i u inostranstvu, odlučila je da se uprkos mogućnostima van granica Crne Gore, vrati zavičaju, u Crnu Goru. Znanja i prakse stečene u inostranstvu mr Jelena Jovetić, karijerna državna činovnica, sada primjenjuje ovdje. Nedavno, oglasila se i kao pjesnikinja, čemu svjedoči i njena prva zbirka poezije "Ko li mi te brani". Suprotno trendovima, odlučila je da se publici najprije predstavi rodoljubivim stihovima.
• Zašto ste odlučili da se čitaocima najprije predstavite kao autorka rodoljubivih stihova?
– Bilo je to opredjeljenje, bez dileme, od početka stvaralaštva, utemeljeno na stavu da nema veće časti od pisati domovini. Iako su mnogi pisali lijepo o Crnoj Gori, ipak se pokazuje da nedostaje konceptualnog širenja pisanog nadahnuća o Crnoj Gori, onoliko koliko ona to zaslužuje. Takođe, u osvrtu na današnjicu nedostajalo mi je stihova o Crnoj Gori, sa potpisom suptilnosti žene. Nedostajalo mi je stihova u kojima će se pronaći generacije koje pripadaju našem tlu, vezani za Crnu Goru, onako kako samo ovdašnja tradicija i zna ljude vezati za otadžbinu. Nijesam sa druge strane ni imala opciju, poslije riječi akademika Branka Banjevića, moralo se ići naprijed i predstaviti knjiga, sa okosnicom "Vezati se za Crnu Goru, znači vezati se za cijeli svijet".
• Iako je riječ o rodoljubivim versima, Vi ste ih nekako "omekšali" – liričar je ipak progovorio iz Vas. Planirate li uskoro i da publikujete zbirku lirske poezije?
– Lijepo ste to opazili, hvala Vam na tome, to i jeste bio jedan od ciljeva ove knjige. Taj osjećaj mekoće u pjesmama baziran je prije svega na emociji. Emocija uvijek da formu, koja je pitka i sa ljepotom koja privlači. Da ne pričam o tome svojim riječima, ipak je to najljepše onako pjesnički kako ona i umije, opisala u svom osvrtu pjesnikinja Tatjana Ćalasan - "Jelena Jovetić je autorka čiji način izraza krase ljepota ženske hrabrosti i velike nježnosti. Nije to baš čest sklop kod ovdašnjih žena, te zato njene riječi znaju drugačije da dopru." Takođe, zaključno i ključno konstatovala je profesorica Ćalasan, a to je da "vremena su klizava, a Jelenine riječi griju".
• Zanimljivo je i da ste i tokom predstavljanja knjige, kao i u samoj knjizi, naveli da je to i posveta crnogorskim ženama. Koliko je potrebno da se osvijetli i ta strana crnogorske istorije, koja nije uvijek u prvom planu?
– Hrabrost crnogorske borbe za slobodu nije bila samo inspiracija našim stvaraocima, pisali su o tome i mnogi, čak i iz udaljenijih i istorijski distanciranijih zemalja od Crne Gore. Ono što knjiga "Ko li mi te brani" donosi iz pjesme, jesu redovi u kojima se mogu prepoznati jasna svjedočenja o ulozi majki, sestara, kćerki, snaha, od Milonjića Bana do današnjih dana. A to je da su suze jednako zalivale crnogorske krše koliko i krv crnogorskih junaka. Upravo je ta snaga i čvrstina oblikovala žene Crne Gore, sa specifičnošću sa kojom se prepoznajemo u masama. To je odlika koju sam željela istaći, dajući joj na značaju kako bi je čuvale i generacije mladih žena, kao unikatnu potvrdu ljepote. U Crnoj Gori, za ženu je uvijek bilo prostora za veličanje, hrabrosti, nježnosti, ljepote, dostojanstva, čednosti i gordosti. To je jednako satkana nit koja veže juče i danas i sjutra, nadahnuće pripadnosti i vezanosti, emocija koja je uvijek bila dio vaspitavanja generacija u Crnoj Gori. Na tim osnovama sam i porasla, to je moja veza sa djetinjstvom i `90-im na ovim prostorima. Ima jedan stih iz knjige, koji to najbolje zaključuje: "Rasli uz pretke, velike plemenite, gorde, časne i ponosne,/a godine su bile čemerne, sušne i posne."
Ž. JANjUŠEVIĆ
Коментари (2)
Оставите свој коментар