Preminuli srpski glumac Milan Lane Gutović gostovao je 2009. godine u Andrijevici, gdje je u sali Doma kulture izvodio predstavu "Obično veče". 

Andrijevičani tada salu ispunili do poslednjeg mjesta, a u intervjuu koji je sa Gutovićem vodio naš dopisnik i dugogodišnji novinar Darko Jovović, glumac je kazao da je oduševljen atmosferom koja je vladala u publici i da će se uvijek rado odazivati pozivima iz Andrijevice.

-Predstavu „Obično veče“ odigrao sam preko pet hiljada puta. Sa njom sam obišao sve kontinente. Vidjeli su ga brojni gledaoci i svi oni su potvrdili da ova predstava ima razloga da bude kultna, ne samo u Beogradu. Pretpostavljam da će njena slava nastaviti da se širi i u Crnoj Gori. „Obično veče“ je prikaz trenutka koji je na specifičan način komičan, a gdje se trudim da humor ne bude banalan, nego da, ipak, ima specifikum. To je trenutak koji publici prikazujem, onako kako ga ja doživljavam – istakao je Gutović.

Ako smo vidjeli „Obično veče“, šta je kod Laneta neobično?

- Za mene je neobično kada nemam predstavu. Uglavnom sam na sceni pred publikom, ili idem na snimanja, sve ostalo za mene je neobično, pa samim tim i slobodno vrijeme.

Šta radite u slobodnom vremenu?

Najviše volim da idem na pecanje sa sinovima. Ako to ne radim idem negdje u šumu da berem pečurke. Ovdje sam probao, po prvi put, pečurku zvanu smrčak koji, inače, nikada u životu nijesam jeo, ali sam ga viđao i brao. Volim prirodu i njene blagodeti, to me ispunjava i čini srećnim.

Smeta li Vam popularnost?

Dešava se i to ponekad, ali mi, u većini slučajeva, prija. Popularnost je potvrda da je vaš trud urodio plodom. Neprirodno bi bilo da budem nepopularan, ali se i to događa. Desi se da glumac cijeli svoj život provede na daskama i da bude nepoznat. Mislim da to nije dobro. Put koji sam odabrao, odnosno put kojim me je povela publika, pokazao se kao dobar.

Oni koji vas poznaju kažu da ste i u privatnom životu običan, drag i dobar čovjek. Koliko su te vrline bitne kada se glumi?

- Kad bih ja bio profesor na akademiji i studentima držao predavanja o glumi, prva stvar koju bih im objasnio bilo bi to da čovjek koji se pojavljuje na sceni mora prvo da radi na sebi. I to da radi na biblijski način. Znači, da bude dobar i pošten čovjek i da pokuša da slijedi deset Božijih zapovijesti. Ako to uspije, ili se trudi da to radi, ima velike šanse da postane uspješan glumac. Ako to ne ispunjava, njegove šanse da ga publika zavoli su minimalne. Bolje rečeno, veće su mu šanse da bude potpuno nepoznat i da izaziva neku vrstu animoziteta publike koja ga vidi na sceni, nego da bude popularan i značajan umjetnik.

Koliko danas u Srbiji i Crnoj Gori ima Šojića?

Mislim da ih ima i previše. Popularnost tog lika je u tome da svako u njemu prepoznaje naše političare koji se javljaju kao narodni spasioci. Tu se ogledaju karakterne, ili bolje rečeno beskarakterne osobine Šojića, odnosno našeg političara.

Da li je Lane Gutović jugonostalgičar?

- Ne nešto pretjerano. Jugoslavija, onakva kakva je bila, nije bila dobro rješenje. To što mi sada posebno smeta jesu carine između bivših republika, a naročito one na granicama Srbije i Crne Gore. To bi trebalo da bude urađeno na neki drugi – jednostavniji način, bez pretjeranih čekanja i zadržavanja.

Možete li sebe da opišete?

Nijesam u stanju da to učinim. Te opise, uglavnom, ostavljam da urade drugi. Pošto su ti opisi, u neku ruku, uvijek pozitivni, onda bi bilo glupo da ih demantujem. Pogotovo što mi,  u većini slučajeva, prija to što drugi kažu za mene.