Mlada kompozitorka iz Crne Gore Milica Vujadinović, koja živi i radi u Austriji, nedavno se tamošnjoj publici predstavila kratkom operom "Priča o kamenu" ("Story of stone"). Opera je premijerno izvedena u "Theaterhaus"-u u Gracu, a rađena je po porudžbi Teatra "Axe". Opera je doživjela odlične, pozitivne kritike sudeći po pisanju tamošnje štampe. Tako "Kleine Zeitung" piše da "ovu veoma originalnu i živopisnu muziku ansambl dočarava sa puno osjećaja vodeći kroz vjekove", dok kritičar "Kronen Zeitung"-a Roland Švarc piše da Opera obiluje fantastičnim memento mori momentima, a da "sama muzika zvuči tonalno, ali i arhaično, baš kao da se vjekovima krila u podzemlju". "Tokom cijelog performansa obuzima vas poetički pjesnički izražaj", dodaje Švarc.
Kritike su tim značajnije jer Vujadinović nije samo komponovala muziku, već je zajedno s kolegama na sceni kao instrumentalista, autorka je libreta i ujedno, režirala je operu. Pored nje u izvođenju "Priče o kamenu" učestvuju sopran Teodora Ateljević, bariton Feliks Hojzer, violinistkinja Paula Rozenberg, violončelistkinja Isidora Bulatović i balerina Tora Hoberg.
Vujadinović na početku razgovora za "Dan" navodi da joj je zadovoljstvo govoriti za naše novine o svojim iskustvima vezanim za stvaranje i realizaciju "Priče o kamenu". Priča je to, dodaje, o dvije kamene statue, odnosno o njihovima sjećanjima koja oživljavaju. Libreto čine njene četiri poeme i jedna priča o kamenu, dodaje Vujadinović. Zanimljivo je i da su kritika i publika doživjeli da "Euridika" uvodi publiku u podzemni svijet u kojem obitavaju "kameni spavači", koje onda "oživljava" muzika i dodir.
– "Euridika" je tumačenje kritičara i publike zbog početka opere. Tora pleše na početku sa vatrom i uvodi publiku u podzemlje u kome se mi suočavamo sa različitima dešavanjima. Sviđa mi se taj doživljaj i shvatanje publike, i Euridika je zaista divna i potpuno opravdana asocijacija - navodi Vujadinović.
• Kažite nam nešto više o samoj radnji opere "Priče o kamenu".
– Ideja i inspiracija same priče je svjedočenje kamenja svemu što se događalo kroz vjekove, o njihovom beskonačnom postojanju. Naravno, tu ima i malo mašte, pa samim tim nailazi i pitanje, da li kamenje ima svijest. Teodora Ateljević i Feliks Hojzer su glavni likovi koje povezuje plesačica Tora Hoberg. Tora je simbol duše, toka, promjena i ona "gravitira" kamenju, ali isto je i protagonista koji učestvuje u pričama koje glavni likovi dijele sa publikom. Prisjećaju se vedrih, ali i tragičnih priča iz srednjeg vijeka. Muzika obuhvata različite žanrove koji zvuče u smjeru romantičarskog, klasičarskog, malo monumenta ala Bah, kao i modernijeg zvuka, ali ništa strogo u tim stilovima.
• Zašto ste odlučili da se "ograničite" na dva pjevača, violončelo, violinu i klavir? Možemo li ovaj izbor instrumenata možda tumačiti i kao svojevrsni povratak u prošlost, kada veliki orkestar nije bio nužnost prilikom izvođenja čak ni opere?
– Veličina ansambla je bila ograničena skromnim budžetom, ali, htjela sam zvuk gudača, pa sam svakako birala violinu i čelo, a klavir ima jako veliki registar i djelimično popunjava funkcije basa i obogaćuje zvuk. Koristila sam i trijangl i cimbal. Gudači su jako dobro izveli arhaičan zvuk, "tanji", ali više "električan", sintizajer je takođe doprinio bojama.
• Da li ste i u ovoj operi, i u kojoj mjeri eksperimentisali sa zvukom, jer, Vi se pojavljujete i kao kompozitorka i kao izvođač na sceni?
– Jesam, sa gudačima, oni su izvodili takoznave "alikvote" koji se izdvajaju kao jako "vazdušni" tonovi, izdvojeni iz sprektruma tona. Isidora Bulatović je na čelu vrlo virtuozno izvodila i perkusivne ritmove.
• Vi ste i rediteljka ove opere. Koliko je to za Vas bilo i novo i izazovno iskustvo?
– Rediteljski dio posla je bio jako zabavan, ali u nekim trenucima i težak. Neke scene sam imala jasno zamišljene od samog početka, a za druge mi je trebalo više vremena. Zahtjevno je objasniti zašto se nešto dešava i kao rediteljka moraš znati koja je to naredna radnja na sceni koja to ispunjava. To je i blisko sa komponovanjem, često svjesno ili nesvjesno razumijemo tok muzike upravo zbog tih radnji. Moram reći da je tim bio fantastičan, Teodora i Feliks su nekad davali sugestije i postavljali jako dobra pitanja, puno su mi pomogli da konačno napravim neke odluke. Predivno je prepoznati njihovo scensko iskustvo koje se poklapa sa mojim kompozitorskim. Njihovo interesovanje i udubljivanje me je oduševilo, svi su bili jako otvoreni i sposobni za svaku ideju. Jako sam srećna što sam sarađivala sa svim ovim divnim ljudima i muzičarima.
Коментари (3)
Оставите свој коментар