/ -

Poznavao nas je bolje od ikog: 22 godine od smrti velikana Živka Nikolića

Pohađao je umjetničku školu u Herceg Novom i Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Upisao je glumu ali se cijelog života bavio režijom

Na današnji dan prije 22 godine preminuo je naš najveći i najslavniji reditelj Živko Nikolić. On je ostavio veliki trag koji je značajan ne samo za crnogorsku i jugoslovensku, već i za evropsku kinematografiju. Nikolić je bio jako vezan za Crnu Goru, njene ljude, običaje i tradiciju.

Rođen je 29. novembra 1941. u Ozrinićima kod Nikšića.

Pohađao je umjetničku školu u Herceg Novom i Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu. Upisao je glumu ali se cijelog života bavio režijom.

Za filmske junake je tražio obične, male ljude. Govorio je: “Vjerujem da su te tamne slike malih ljudi bliže istini o čovjeku. Mali čovjek nudi neposredniju sudbinu. Ako uopšte ima velikih ljudi… Veliki ljudi su kao fikcija. Oni su izmišljeni i pojavljuju se kao potreba malih”.

Svoj prvi film "Beštije" snimio je 1977. godine, "Jovanu Lukinu" dve godine kasnije, a "Smrt gospodina Goluže" 1980. godine.

Film "Čudo neviđeno" dobio je Srebrnog medvjeda na festivalu u Moskvi 1984. godine i potukao mnoge rekorde gledanosti u ondašnjem SSSR-u.

Film "Ljepota poroka" u Izraelu postaje najgledaniji.

Živko Nikolić snimio je i filmove "U ime naroda" i "Iskušavanje đavola".

Živko Nikolić, je ništa manje značajan opus imao i na televiziji. Više od dvije decenije trajala je plodna saradnja sa Televizijom Crne Gore. Za njega nije bilo malih projekata: prihvatao se realizacije i niskobudžetnih emisija.

Posebno poglavlje u Živkovom stvaralaštvu čine televizijske drame i serije: "Đekna još nije umrla a kad će ne znamo", "To kad uvati ne pušta", 1988. godine i serija "Đekna", potom "Narodni neprijatelj", da bi 1996. po scenariju Dragana Koprivice snimio "Oriđinale".

Živko je govorio da su na njega veliki uticaj izvršili poznati crnogorski slikar Lubarda, kao i Rembrant.

Dobitnik je tridesetak nagrada na našim i međunarodnim festivalima, među kojima se izdvajaju: "13. jul" Republike Crne Gore, Zlatne medalje 1976. i 1981. godine i Srebrne Medalje " Beograd" 1972. i 1974. godine, Srebrnog zmaja u Krakovu 1975. godine, Srebrna nagrade u Moskvi 1984. godine. Na festivalu jugoslovenskog dokumentarnog i kratkometražnog filma dobio je Povelju za životno djelo.