Grad teatar је sinoć na sceni između crkava u Budvi, okviru ovogodišnjeg izdanja festivala, upriličilio veče posvećeno glumcu Nebojši Glogovcu, čije uloge u mnogobrojnim predstavama su obilježile i sam festival.
U uvodnoj riječi direktorica JU Grad teatar Milena Lubarda Marojević je podsjetila publiku na Glogovčeve značajne uloge i emocije koje je prenosio na publiku igrajući na ovom festivalu.
- Na scenama Grada teatra Nebojša Glogovac je kao mladi glumac prvi put zaigrao 1992. u "Velikoj pljački" Džoa Ortona u režiji Dejana Mijača. Igrao je i u dvije pozorišne koprodukcije u Mijačevoj režiji; 1993. godine u predstavi "Lažni car Šćepan Mali" i 1994. u "Troilu i Kresidi". 1993. godine gledali smo ga u predstavama "Lizistrata" Petra Zeca i "Tamna je noć" Egona Savina. Tokom narednih decenija Glogovac je postao jedan od vodećih glumaca regiona, podjednako prisutan i na pozorišnim scenama i na filmu. U Budvi publika je bila počastvovana da svjedoči njegovim bravurama tog perioda u predstavama "Saloma" Romana Viktjuka, "Šine" Slobodana Unkovskog, "Hadersfild" Aleks Čizholm, a posljednji put u "Razbijenom krčagu" Igora Vuka Torbice - podsjetila je Lubarda Marojević, saopšteno je iz Pres-službe "Grada teatra".
Tokom večeri prikazan je kratki film Radivoja Andrića u produkciji Jugoslovenskog dramskog pozorišta, rađen povodom komemoracije održane u matičnom pozorištu kao i izbor fotografija sa predstava odigranih na scenama Grada teatra.
Publici se nakon prikazivanja filma obratio glumac Vojislav Brajović, ističući da su mnogi cijenili i voljeli njegov rad, a da su mu mnogi i zavidjeli.
- Ti što su zavidjeli su ga mnogo više cijenili jer imaju na čemu da zavide...Taj njegov talenat koji bih ja mjerio sa talentima Zorana Radmilovića, Slobodana Perovića i Branka Pleše. Čak i u tom takozvanom žanru "kevo daj mi kintu", on je bio tako pun. Toliko je njegova umjetnost imala i pogađala suštinu suštine umjetnosti, a to je da produhovljava, nadgradi, oplemeni što i jeste zadatak umjetnosti. Svaki čovjek može da bude glumac, nije to uopšte teško. Pitanje je gdje je umjetnost. Kao što ni svaki glumac nije baš umjetnik. A ovo je umjetnost koja je toliko bogomdana. Znate, kada vidite te uloge u "Hadersfildu" i "Ustav Republike Hrvatske", onda shvatite da ne postoji upražnjeno mjesto Nebojše Glogovca, on je zatvorio to mjesto poput svih velikih glumaca i umjetnika - kazao je Brajović i prisjetio se Glogovčevih početaka u Jugoslovenskom dramskom pozorištu.
- Njegov početak je bio prepoznatljiv kao nešto što će nositi barjak naše umjetnosti. Zaista kada se sjetim nekih tako marginalnih stvari, druženja i prisustvovanja u njegovoj okolini, ta njegova neposrednost i normalnost. Primijetili ste da on u ovom filmu ne govori o sebi, on govori ispovijest koja je upućena drugima. Zaista je rijetko i dragocjeno biti prisutan u njegovim kreacijama i kreirati sa njim zajedno. On govori o kolegama i, naravno, ta velika vještina "davati i primati" u našoj umjetnosti je dragocjena. Ja to ne govorim slučajno, ne govorim da je on dospio do nekih visina i da je bio zadovoljan, nego govorim o najintimnijem doživljaju dok igra, dok stvara. Izbjegavam da kažem "da glumi", zato sam i pomenuo neke velike glumce. To djelovanje koje se odražava na vas, koje vas uzbuđuje, sa kojim se identifikujete, a vidjeli ste koja je to emotivnost i to ne pokazivačka već iskonska, prostudirana. Nedokučiva za bilo koga da razmišlja o tome šta on radi već da jednostavno doživljava to što on radi - kazao je Brajović nakon čega je pročitao Šekspirov sonet koji je posvetio Glogovcu.
- Posljednja predstava koju smo igrali zajedno je "Kako vam drago", Šekspirova komedija. Ovo je jedan novi prevod Soneta broj 18 za koji sam je uobrazio da ga Vilijam Šekspir poručuje Nebojši Glogovcu. Imamo dva života i onaj drugi počinje kada shvatiš da je život samo jedan. Taj jedan život Nebojše Glogovca je prosto nama bio dar - kazao je Brajović.
Glumac Svetozar Cvetković je kazao da su ljudi skloni zaboravu te da gest koji Grad teatar ovom večeri pravi jeste u slavu ljudskog života i u slavu života Nebojše Glogovca.
- Iz prostog razloga što svaka od ovih ličnosti koje je Voja naveo jesu dio naše prošlosti, ali su u toj prošlosti i otišli. Ovo što sada na ovaj način predstavljamo Nebojšin život i rad, to zaista znači strašno puno ne samo za ovaj trenutak i za njegovu porodicu, već i za budućnost zato što se na jedan način skreće pažnja na vrijednosti koje su jedinstvene i koje ostaju u jednom takvom efemernom zanimanju kojim se mi bavimo, u pozorištu koje je zapravo umjetnost zaborava i koje odlazi u tu prošlost - rekao je Cvetković nakon čega se prisjetio posljednje predstave koju je zajedno sa Glogovcem odigrao na Gradu teatru, a riječ je o predstavi "Razbijeni krčag".
Publici je prikazan i insert iz filma "Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa", crnogorskog reditelja Nikole Vukčevića u kom je Glogovac glumio.
- Ko ima sreće u Crnoj Gori snimi jedan film u deset godina i zna da je izbor glumca mnogo veći izbor od same uloge, to je neko veliko značenje. Bilo mi je jako važno da imam nekog ko ima svoju osobenost, da strada jako brzo na samom početku filma i da čitav film bude obilježen jednom vrstom ne samo žaljenja zbog njegovog stvaranja već i zbog potrebe da se osveti. Razmišljao sam ko je bio taj glumac koga bih htio za tu ulogu i jedan jedini je bio Nebojša Glogovac. On je kratkom ulogom u tom filmu koju smo snimili tokom jednog snimajućeg dana, napravio nešto za pamćenje i uvijek ću biti srećan i ponosan što sam bio dio toga - kazao je Vukčević.
Član Savjeta JU Grad teatar Radenko Marović koji je i kum Nebojše Glogovca je kazao da je Nebojša Glogovac bio dio Budve, jer je veliki dio života i slobodnog vremena proveo u Budvi.
- Njegov odnos prema svima koji su dio ovog grada bio je gradski, bio je naš čovjek i bio je prijatelj sa mnogim ljudima iz ovog grada... On je bio čovjek koji nas je ispunjavao. Ovaj grad je volio i drago mi je što je Brana Liješević sa nama večeras jer je ona bila direktorica Grada teatra tada i ona ga je kao mladog glumca upoznala, Voja je s njim radio i zna ga od prvih dana. Kada god vidim njegovu kćerku Sunčicu koja je takođe sa nama ovdje večeras, kada vidim njen osmijeh i oči, ja znam da je on tu i da nas prati. Želim da ova noć ne ostane samo sjećanje na Nebojšu Glogovca, nego da ostane jedan trag za sva vremena da je Nebojša u najljepšem dijelu svoje ličnosti bio naš sugrađanin - kazao je Marović.
