U okviru manifestacije Beransko kulturno ljeto u Centru za kulturu u Beranama održano je autorsko veče književnika, esejiste, pjesnika i dugogodišnjeg novinara „Dana“ Darka Jovovića. On je, recitujući pjesme i govoreći izvode iz svog stvaralaštva kazao da je ovo bila prilika da bar djelimično prošeta kroz ono što je svih ovih godina pretakao na papir sa željom da kroz nanizana slova u različitim oblicima i formama ostavi neki trag o ljudiam i događajuma podarenim našom prostorima i vaktovima.
-Sva duhovnost koja je, uz neka Božija i sudbinska proviđanja, izbijala iz mog unutrašnjeg jeka, naslanjala se na zavičajne gore, na nas onakve kakvi jesmo, na grumen rodne grude koja me je uputila u svijet snova. A iz tog mog zavičajnog krika godinama su se nizale pjesme, okovane prolaznošću i žalom što se sve više okružujemo strahom kuda ćemo stići, udaljeni jedni od drugih i odmetnuti od iskonskih vrijednosti. Činio sam to ispod komskih žila gdje je riječ čovjek značila više od života, i gdje su se gorštaci izborili za sopstveno spasenje, ostavljajući nam u amanet da čovjeka, u ovim otuđenim i surovim vremenima svojim činjenjem ne izbrišemo iz kolektivnog bića i želje da budemo ljudi. Zato hvala mom zavičaju što je istinski hranio moje slovne i duhovne iskorake i napajao ih sokovima blagorodnim – naglasio je Jovović.
O njegovom sveukupnom stvaralašštvu govorio je dr Radoje Femić, navodeći da se Jovović svojim poetskom javom istinski odužio zavičaju.
-Pjesnik Darko Jovović na primjeren način odužio se svom zavičaju. Tako je vratio onaj nezapisani, ali stalno lebdeći dug koji zavičaj nenametljivo postavlja pred onog koji poima njegovu važnost, značaj, nezamjenljovu duhovnu i emotivnu oazu. Jovovićev poetski glas linije zavičaja sjenči lamentirajućom intonacijom, ali ne posustaje u težnji da mu manifestuje privrženost – istakao je Femić.
Dodao je da Jovovićevi lirski receptori registruju strujanja života i smrti i na zemlji, i ispod nje, stvarajući sliku svijeta koja odiše zaokruženošću.
-Na stilsko - jezičkom planu, Jovović učestalo poseže za sintagmama koje izazivaju osjećanja rezignacije, kakve su pusta zemlja, kuća bez krova i sl. Čovjekov bolni usud konačnosti prenosi se na vremensko-prostorne koordinate Jovovićevog poetskog svijeta, koji je umnogome postuliran kao mimetička slika vasojevićkog kraja i Limske doline. Zavičajni hrnotop otvara mogućnost nastajanja paradoksa, prema kome je moguće da „Mrtvi su nadživjeli žive“ – kazao je Femić.
Naglasio je da je Jovović, pored sedam pjesničkih zbirki, iznjedrio i knjige odabranih reportaža i kolumni pokazujući tako da umjetnik, pjesnik naročito, ne smije biti izolovan od opštedruštvenih procesa, već da sopstvenim angažmanom treba da pruži tumačenje neprozirnih društvenih pojava i da eksplicitno vrednuje iskušenja koja zatiču narod kojem služi.
-Darko Jovović se legitimiše i kao aitor vrsnoh reportaža i odlični kolumni, demontrirajući tako stvaralačku vještinu i u domenu nefikcionalnih žanorova. Njih valja čitati i kao pjesnikov intelektualni i moralni credo, manifestovan u vrijeme koje prema kritički intoniranoj riječi nije bilo ni najmanje naklonjeno – zaključio je Femić.
Moderator večeri, pred mnogobrojnom publikom, bila je Gorica Ćulafić.
Pjesnička odanost Limu
Femić je podsjetio da je Darko Jovović iznjedrio brojne pjesme koje govore o Limu. Naveo je da mu je ta rijeka dala inspiraciju da dodatno ukrasi svoj poteski opus u kom dominiraju zavičajne slike.
-Oda zavičaju nezamisliva je bez slika zavičajne rijeke, zbog čega se pjesničko nadahnuće Darka Jovovića vezuje za vode Lima, registrujući njegovu nepokornu prirodu, i prihvatajući svevremnu zakonomjernost da s proticanjem rijeke protiču i ljudske sudbine, gubeći se u valovima prošlosti. Takođe, pkjesničke ambicije Jovovićenjvih knjiga ne obuhvataju pozicioniranje isključivo prema zavičajnom, nego i prema literarnom nasleđu, jer oboje čine sastavni dio tradicijskog toka kojem autor nesumnjivo pripada svom snagom svog ličnog i umjetničkog bića – kazao je Femić.
