O Radovićevoj knjizi priča u izdanju "Rubika", govorili su dr Marijana Terić, urednik i lektor knjige, moderator večeri bio je Ivan Lješković, dok je fragmente iz knjige čitao glumac Boban Čvorović. Razgovor je vođen uz muzičku pratnju Dina Maksutija.
Ova zbirka priča, prema riječima dr Terić pokazuje kako knjige nijesu samo priče ispisane na papiru, već ogledala kroz koja autori reflektuju svoje unutrašnje svjetove.
– Svakog pisca nešto čini posebnim, kod Radovića posebno interesantno je to što je razvio originalan i neuobičajen način pisanja. Pisanje se kod ovog autora može shvatiti kao jedan vid unutrašnje transformacije, odnosno preispitivanja sopstvene duše, kao jedan vid meditacije, samoterapije i vid suočavanja ovog pisca sa sopstvenim borbama. Poseban kvalitet ove knjige ogleda se u tome što je Radoviću bila potrebna jedna ljudska, mentalna hrabrost, kako bi se upustio u pisanje sopstvenog života. Knjiga "Baobab" predstavlja ličnu ispovijest autora. Kao osnovne pokretače, odnosno inicijalne stvaralačke impulse za pisanje ovih priča - kaže Terić, izdvojivši osjećanje usamljenosti i ljubavi.
U vezi s pomenutim, osvrnula se na priču "Hitno potrebna ljubav" u kojoj je posebno naglašen motiv samoće, dok se ljubav definiše kao neophodna za život i stvaranje. Priča "Kako sam počeo da pišem", prema riječima Terić, sadrži mnogo poetičkih obilježja Radovićevog stvaralaštva, a počinje riječima: "Bijah sam..." Upravo se iz te samoće rađaju priče, istakla je ona, dodavši da se u tekstu osjeća želja autora da se poveže s čitaocima. Govoreći o umjetnosti fotografije, kojom se Radović takođe bavi i kroz koju je uspio stvoriti fotografije koje "pričaju priču", Terić je istakla da je autor u književnosti postigao suprotan efekat – čitanje njegovih priča podsjeća na prelistavanje albuma slika. "Za Nebojšu je karakteristična sposobnost da stvari prikaže onim kakve one zaista jesu", rekla je Terić, dodajući da su upravo ta vještina i nesvakidašnji stil razlozi zbog kojih se ova knjiga čita u dahu.