Koliko god "ugurani" u virtuelni svijet igre i komunikacije, čini se da klinci još uvijek s jednakim ushićenjem kao njihove mame, tate, bake i deke, reaguju na "najobičnije krpene" lutke. Lutke koje kao da su izašle iz kućne radinosti. Uostalom, dijete je, uprkos svim tehničko-tehnološkim čudima, još uvijek samo dijete. I još uvijek su mu potrebne priče koje donose ljubav, toplinu, poznatu situaciju, nešto što će im se učiniti istim ili sličnim s njihovim malim-velikim iskustvima i spoznajama o okruženju. Onim najvažnijim prvim koracima u svijetu, kada njihova začuđenost dobija prve odgovore na pojave, osjećaje, ljude, prirodu... I upravo takvu priču, za koju se usuđujemo da kolokvijalno kažemo "slatka", ali realna, priča o prijateljstvu, igri, prvim nestašlucima, strahovima, dobili su naši najmlađi i najslađi sugrađani, oni od dvije i više godina. Riječ je o lutkarskoj predstavi "Pomelo, mali ružičasti slon" Gradskog pozorišta Podgorica. Predstava, namijenjena upravo ovom najranijem uzrastu, premijerno je igrala preksinoć, i juče reprizno, u sali Dodest KIC "Budo Tomović".

Priču o malom ružičastom slonu, koji se najudobnije i najsigurnije osjeća ispod svog cvijeta maslačka, na scenu su donijeli glumci Dijana Dragojević, Davor Dragojević, Aleksa Balević i Jelena Laban, koja je i autorka muzike. Predstava je nastala na osnovu serije slikovnica o Pomelu, Romane Badesku i Benjamina Čoda. Predstavu je režirala gošća iz Poljske Gosja Debska. Ekipu predstave upotpunjavaju dizajnerka Anita Pjotrovska, dizajner svjetla Emil Lipski, asistentkinja dizajnerke Julia Henih, saradnica na scenografiji Smiljka Šeparović, i Dragojević kao asistent reditelja.

Nakon premijere rediteljka Gosja Debska bila je izuzetno zadovoljna prijemom publike komadom o Pomelu. Kako priznaje, tokom rada uvijek se preispituje, i iako priželjkuje pozitivne reakcije, nikad nije sigurna da će tako i biti kada predstava bude postavljena na scenu. "Zaista nisam zamišljala da će predstava biti ovako dobro prihvaćena, s ovoliko smijeha", rekla je Debska.

Predstava govori o prijateljstvu, o tome kako ga razvijati, njegovati i sačuvati. Zato nas je zanimalo može li se reći da je ovaj komad i svojevrsna "formula za srećan život" koji Pomelo ima ispod svog maslačka.

– Nije to poruka samo predstave, već i moja. Nadam se da će publika, velika i mala, uočiti potrebu da pronađu i povežu se s ljudima, da idu kroz život vjerujući ljudima, njegujući lijepa osjećanja i da budu otvoreni za uspostavljanje veze s drugima. Tako da je to poruka za djecu, ali podsjetnik za odrasle - kaže Debska.

Rediteljka je kroz komad istakla i potrebu da se zadrži dječija radoznalost, istraživački duh koji oni posjeduju.

– Kroz sve predstave koje radim za djecu uvijek nastojim da podsjetim odrasle da zadrže to nešto dječije u sebi, da dozvole da ih život ponekad iznenadi, da zadrže baš tu životnost, radost života. Za djecu, istraživanje je nešto stalno prisutno - nešto svježe, ali za odrasle održati tu zainteresovanost (istraživačku) i radost života je nešto poželjno, na čemu treba raditi. Odnosno, zadržati taj dječji pogled na svijet, svježinu i nevinost djeteta u sebi, i ponekad to pokazati zagrljajem - rekla je Gosja Debska.

Napominje i da bi bilo dobro da imamo što više lutkarskih predstava, jer pružaju izrazite umjetničke performanse, i poželjno ih je raditi ne samo za djecu, već i za odrasle. Lutkarske predstave, dodaje ona, izuzetno su zahtjevne, jer je glumac - animator, onaj koji oživljava, udahnjuje dušu (animu) toj lutki, i za to je potrebno mnogo empatije, ali i mnogo rada.