Međunarodna konferencija "Uloga umjetnosti u međunarodnim odnosima", koja se održavala dva dana, 15. i 16. decembra, počela je rad sa dva okrugla stola - diskusije održanim u Dvorcu Petrovića, a u organizaciji Fakulteta vizuelnih umjetnosti Univerziteta "Mediteran". Ova dva programa FVU organizovao je u saradnji sa Centrom savremene umjetnosti Crne Gore. Konferencija je bila hibridnog karaktera, pa se veći dio programa održavao onlajn.
Tema prve sesije kojom je moderirala Nataša Kraljević (FVU) bila je "Oblikovanje kulturne diplomatije kroz kulturnu politiku i pojedinačne inicijative", a učestvovali su Jelena Božović, poslovna direktorka CSUCG, Natalija Vujošević, kustoskinja CSUCG, Mirko Radonjić, pozorišni reditelj i Dušan Kasalica, filmski reditelj.
Kako je istakla Kraljević, jedan od razloga za organizovanje ovog okruglog stola jeste činjenica da se kod nas još uvijek slabo uviđa moć kulturne diplomatije, a koja doprinosi pozitivnoj vidljivosti neke zemlje. Kulturna diplomatija se uveliko izučava van naših granica, a u Crnoj Gori svedena je više na pojedinačne inicijative, a manje je pitanje međuinstitucionalne saradnje. Kako je primijetila, očigledan je nedostatak veza javne sa kulturnom diplomatijom.
Učesnici su se dotakli i pitanja kulturnih i obrazovnih politika koje su kod nas slabo razvijene i načina na koji se sprovode, a bilo je govora i o načinima finansiranja, kao i prostoru koji je dat umjetnicima za djelovanje u javnom prostoru, kao i vrednovanju savremenog umjetničkog izraza.
Božović je najviše pažnje poklonila pitanjima finansiranja javnih ustanova kulture, u odnosu na privatni sektor. Ocijenila je da "siguran" budžet može biti jednako izazovan kada je u pitanju funkcionisanje ustanove i održavanje programa. Ona je tokom razgovora navela i da CSUCG u narednom periodu planira da više programa posveti mladima.
Natalija Vujošević je istakla da u Crnoj Gori nakon 2006. godine, dolazi do, kako je rekla, ekstremnog urušavanja pozicije umjetnosti i kulture u društvu. Jedan od osnovih problema, po njoj, jeste i nedostatak institucionalnih okvira, nemogućnost da umjetnici rade u svojoj zemlji, pa zato i jesu u poziciji da sami djeluju i kreiraju veze van zemlje.
Danas je kultura u poniženom položaju, a u čemu, pored politike koja se vodi posljednjih 30 godina, dijelom učestvuju i kulturni radnici, kaže Vujošević.
– Moramo da znamo da su savremeni film, pozorište i savremena umjetnost - jezik. I vi morate da znate da govorite taj jezik. I ako to znate vi ćete mnogo lakše uspostaviti komunikaciju van granica ove zemlje sa ljudima koji taj jezik govore. A ovdje, dolazite u situaciju da taj rad koji je negdje vani prepoznat, koji komunicira s ozbiljnim akterima, vi ne možete to ovdje da prevedete jer je za 30 godina stvoren jedan provincijalni, autistični jezik koji ne služi razvoju društva već interesima pojedinaca. Na kraju, sve ono što se desilo u politici u Crnoj Gori desilo se na mnogo radikalniji način u kulturi – rekla je, između ostalog, Vujošević.
Ona je dodala i da svi oni koji ne žele da participiraju na taj način u tom mehanizmu, postaju "umjetnici u egzilu".
I Kasalica i Radonjić složili su se da je karakterisanje umjetnika kao diplomata svoje zemlje vrlo upitno, jer, film ili predstava koju urade, nije nužno kulturni reper društva - zajednice iz koje dolaze. Pritom i Kasalica i Radonjić, svaki na svoj način, iz svog iskustva, ukazali su na megalomaniju koja vlada u našem javnom diskursu kada se priča o umjetnosti, kulturi, uopšte značaju zemlje koja spada u kategoriju malih brojeva. A, s njima su se složile i sagovornice.
Ž.J.
Коментари (0)
Оставите свој коментар