O knjizi „Belezi Ratka Vulanovića” govorili su direktorica Muzeja Vesna Todorović, profesor Veselin Matović, Olivera Vulanović, supruga Ratka Vulanovića, i profesor Mirko Toljić. Bilo je planirano da o knjizi govore i Jevtić i autor fotografija Branko Belić, ali su obojica zbog bolesti bili spriječeni.
Matović je na početku izlaganja naglasio da Nikšić osim Saborne crkve i Carevog mosta nije imao ništa važno predstaviti svijetu kao što je to bio "Kameni grad" Ratka Vulanovića. Osim rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu u Crnoj Gori nikada nije urađen veći vandalizam i zločin prema umjetnosti kao što je bilo rušenje "Kamenog grada" u Nikšiću.
– Interesantno da su to uradili oni koji su omogućili njegovu izgradnju. Uradio je to zapravo provincijski primitivizam i pizma. Grad Nikšić ima moralnu obavezu da se na neki način izvini Ratku Vulanoviću i da skine grijeh sa sebe. Skupština Opštine trebala bi da donese neki proglas ili ukaz da predstavnici naroda javno kažu šta je Nikšić tada uradio. Ratko Vulanović je tada rekao, da je Nikšić mali, a država ništavna. Ako se Nikšić ne izvini Ratku Vulanoviću za zločin koji je uradio protiv umjetnosti i njegovog djela, biće mali grad. Ako se "Kameni grad" ne može vratiti na njegovu prvobitnu lokaciju, onda bi po ideji profesora Mirka Toljića, trebalo napraviti muzej posvećen Ratku Vulanoviću i to na mjestu gdje je bio njegov atelje. Osim toga Nikšić bi se trebao izviniti i 26 profesora koji su baš u tom vremenu braneći srpski jezik, odnosno istinu i pravdu, bili izbačeni sa posla na ulicu - istakao je Matović.
Olivera Vulanović rekla je da je sigurna da sa visine vidi Ratka kako se osmjehuje nad pustarom koju su za sobom ostavili duhovni siromasi.
– Evo Ratko ti i dalje živiš kroz svoje djelo, knjige, izložbe i kroz nas koji te volimo. Uprkos tome kako si gledao da ti ruše životno djelo bio si čovjek bez gorčine u sebi. Govorio si da svako u životu ima svoju ulogu, njihovo je da mrze i proganjaju, moje je da stvaram ljepotu. A ja bih tada ushićeno u tvojim očima prepoznala trajanje i vjeru u viši smisao postojanja - rekla je Vulanović i dodala da je Ratko svoju poetiku crpio iz zemlje, sunca, biljaka, iz rijetkih predmeta roditeljske kolibe, koje je duga upotreba izglačala da liče na skulpture i iz suvomeđa njegovog bolnog i siromašnog djetinjstva.
Prof. Toljić je ispričao nekoliko zanimljivih detalja iz privatnog i umjetničkog života Ratka Vulanovića, a govorio je i o potrebi da se od Ratkovog ateljea napravi muzej-galerija, koja bi nas podsjećala na život i djelo ovog velikog umjetnika.
