Predstava cetinjskog Kraljevskog pozorišta "Zetski dom" "Robinzon Kruso", rađena po motivima istoimenog romana Danijela Defoa objavljenog prvi put 1719, izvedena je u Podgorici, u KIC "Budo Tomović", prvog dana proteklog vikenda. Komad je režirao Petar Pejaković, a rađen je za djecu od 13 i više godina. Premijerno je izvedena prošle godine u oktobru. Podgorička publika imala je priliku da je vidi zahvaljujući njihovom gostovanju u podgoričkom Gradskom pozorištu.

Ako ste očekivali predstavu s kostimima iz te epohe, gdje se ređaju slike - činovi doslovno prenijeti iz romana, onda su vaša očekivanja bila iznevjerena. Naime, Pejaković na scenu donosi najprije priču o životnom putu samog autora romana, kao i njegovog djela, koje je odmah drugo po broju prevoda i broju prodatih u svijetu odmah iza Biblije. Priču priča Robinzon Kruso koji je djevojka - glumica Jelena Laban, koji je u sred okeana na svom sopstvenom ostrvu deponiji. I taman kad mlada publika, koja i jeste i nije pročitala ovu lektiru, očekuje poznate slike, na scenu stupa vrijeme post apokalipse. Jer, nakon atomske bombe ili bombi, ratuje se i dalje, ljudi gladuju, ljudi su i dalje robovi drugim ljudima, čak resurs za organe, veliki kapitalisti, političari i mafija i dalje se pitaju. I to možda ne samo zato što su na vrhu hijerarhijske ljestvice, već što su organizovani. A, mali čovjek kao da je još manji, još sabijeniji u svojoj nemogućnosti da na nešto djeluje, još usamljeniji, otuđeniji, i to ne samo od drugih, nego i od sebe samog. To, pak, dodatno pojačava i bolnost položaja djece u takvom poretku, koja su samim tim što su djeca, ranjivija, izloženija, nezaštićenija. Naravno, sve to ne zaobilazi ni Crnu Goru, što se i kroz otvorene političke stavove iznosi tokom predstave koja traje oko sat i po.

– Napravili smo savremenu verziju Robinzona Krusoa, apokaliptični scenarij, gdje smo htjeli da prikažemo koji to problemi globalno planetu ugrožavaju, a s kojima se djeca susreću i kroz školski sistem, znači od ekoloških, ekonomskih, ratova, različitih vrsta nasilja i međusobnog uništavanja ljudi po različitim osnovama, a koji su prisutni i bukte danas na različitim tačkama na planeti. Zato smo htjeli da pokažemo, kako taj savremeni Robinzon, koji odlazi na neko ostrvo ne bi li pronašao mir, vratio se prirodi i sebi, u stvari zatiče najveće pošasti društva, i onda su u tom smislu i stvari koje se tamo dešavaju i političke. Jer, uzrok mnogima od tih problema su upravo vlade i vlasti raznih zemalja, onih najuticajnijih razumljivo najviše - kaže Pejaković, pojašnjavajući zašto ima mnogo politike u predstavi.

Zanimljivo je i da se nekoliko puta navodi da kada bi se Robinzon danas našao ne nekom ostrvu, ne bi uspio da preživi.

– Robinzon kojeg je Defo pisao prije 300 godina, pisan je s velikom vjerom u pojedinaca, u razvoj civilizacije, tehnologije, a mi danas nemamo pravo na tu vrstu vjere u razvoj civilizacije, ni u moć pojedinca koju je prosvjetiteljstvo i koje je društvo tog vremena imalo - kaže Pejaković.

Napominje da razvoj tehnika i tehnologija, kao jednog oglednog primjera razvoja civilizacije, nije nužno i samo po sebi dobro.

– Razvoj tehnologije, razvoj civilizacije donosi i zlo i dobro. Naravno, u nekim stvarima smo razvijeniji nego prije 300 godina, ali nismo u svemu. Razvoj civilizacije, industrije, tehnologije donosi sobom i dosta lošeg - kaže Pejaković.

Na kraju, mala opaska. Iako je predstava smještena u futur, i iako je namijenjena tinejdžerima, možda je trebalo bar na sceni, ako već toga nema u realnom životu, prikazati više optimizma, i ostaviti otvorene puteve - mogućnosti da se mogu pronaći i pozitivna rješenja, da se ipak može izaći iz negativnosti i negacije. Jer, ne bi bilo ništa manje pedagoški, a s obzirom s čime se sve upravo danas, i upravo zahvaljujući tehničko - tehnološkom napretku, susreću ti tinejdžeri, koji su još uvijek, ne zaboravimo, ipak djeca.