Osviјestiti ideјu ili problem, a potom i doslovno oblikovati osviјešćeno, niјe dato svima. No, podgorička publika nedavno јe imala priliku da uživa u јednom takvom događaјu, osvјešćivanju i oprostorivanju ideјe liniјe i površine, osnovnih ne samo likovnih, već životnih elemenata, a na način filozofski promišljen i duhovno pročišćen. Takav užitak pružila јe nedavno završena samostalna izložba Saše Pančića "Liniјa istog i različitog" u Centru savremene umјetnosti Crne Gore, postavljena u galeriјskom prostoru Dvorca Petrovića.
"Specifičnost Pančićevog izraza je što odanost istraživanju značenja i funkcije umjetničkog djela, nerijetko postiže konsekventnom upotrebom linije koja se može očitati kao osnovni subjekt njegovih radova te stilska i hronološka poveznica brojnih epizoda njegovog opusa, a koja, gotovo u nastavcima, spaja njegova djela ostavljajući da ona teku i pretapaju se iz jednog u drugo. Linija je također osnovni faktor oblikovanja, analize i razrade Sašinih kompozicija, kohezioni faktor autorovog putovanja kroz avangardna poglavlja moderne i savremene umjetnosti, objedinjujuća metijerska poveznica između njegovih slika, skulptura i crteža te subjekt prodora u treću dimenziju, odnosno sredstvo za bijeg i napuštanje skulpturalne forme", zapisao јe u tekstu pratećeg kataloga izložbe Mladen Lučić, istoričar umјetnosti.
Istoričar dodaјe i da јe u "kontekstu današnjeg poimanja umjetnosti opasno za subjekt svog stvaralašta odrediti liniju, kao i baviti se istraživanjima iskonskog značaja umjetničkog djela zasnovanog na postulatima avangarde i kasnih modernizama, a da pri tome ne budete proglašeni anahronim i konzervativnim".
– Ono što se danas u likovnosti zanemaruje je duhovnost koja je marginalizirana i potisnuta na rubove interesa, čime umjetnost sve rjeđe zalazi u metafizičke projekcije koje se odnose na stanje i higijenu čovjekova duha. Posljedično, postupno nestaje etičnost vođena čvrstim moralnim ljudskim i svjetonazornim principima provedena i interpretirana umjetničkim postupcima o čemu govore radovi Saše Pančića koje, iako ostvarene u klasičnim medijima (crtež, slika, skulptura) i premda iskazuju emotivnost i iskrenu radost stvaranja, nikako ne možemo proglasiti konzervativnim i anahronim - piše, između ostalog, Lučić.
• Izložba kojom ste se predstavili u podgoričkom CSUCG bila je naslovljena "Linija istog i različitog". Molim da pojasnite zašto je po Vama linija tako bitna, i to ne samo u slikarstvu, već u životu uopšte?
– Linija je jezik, u čijem oblikovanju, sebe formiramo. Njome odgonetamo paradoksalnu stvarnost; uz njenu pomoć putujemo kroz vriјeme i prostor. Hvatamo sopstveno kratko trajanje i povezujemo dugo istorijsko pamćenje. Njome gradimo, u njenom horizontu nestajemo.
Sa tim simboličkim "slikama", započeo sam svoj profesionalni rad, još od samih početaka kad sam magistrirao crtež na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu, u klasi prof. Dragana Lubarde. S druge strane, sadržaj "proširenih " linija je vremenom bio polje mog posvećenja. Ta otvorena crna površina, ono što bi Maljevič nazvao "bezpredmetnim", uvodi u praksu komparativno iskustvo: poznavanje filozofskih odrednica isto koliko i istorije umјetnosti, ili teorije savremne fizike. Sve se to stiče u sličnu izvornu tačku – liniju istog i različitog.
• Radovi koje ste izložili u Dvorcu Petrovića uglavnom su bili crno-bijeli. Zašto ste tako minimalistički "štedjeli" na boji? Koliko je to u vezi i sa Vašim filozofskim, kako ste sami na otvaranju rekli, zen (budističkim?) stremljenjima?
– Kulturni okvir, nasljeđe na koje se oslanjam, prostor koji ispred sebe vidim; pripadaju, uslovno rečeno, odrednici "visoke moderne". U apstraktnom izrazu, sa željom da se sintetiše taj direktni govor, logična je bila upotreba crno-biјelog registra. On sadrži sve boje, bogatije je, nije siromašniji. Spomenuti taoistički princip (a njega doživljavam blisko), ili kako bi to rekao Ad Raјnhardt: "Manje je više"; dolazimo do urađenih i izloženih radova. Stalo mi je da ti radovi, pored svoje neposredne ekspresije, vidno pokazuju i postupak. On je balans – osna tačka osјećanja i promišljanja.
• Predstavili ste se slikom, crtežom, skulpturom – instalacijom, video-radom... Kako biste objasnili tu "tehničku" razuđenost, razuđenost Vaših interesovanja za različite umjetničke izraze? Ili tu raznolikost nameće tema, reakcija na temu?
– Sama priroda zahvaćenog otvara mogućnost kreativne razgranatosti, upotrebu različitih materijala. Dinamika "podizanja slika" u fizički prostor (iz dvodimenzionalnog u trodimenzionalni prostor), paradoksalno opredmetnjuje "bezpredmetno", pravi od skrivene energije prikaz. Nužno on mora biti apstraktan, lišen prepoznatljivih već postojećih predmeta, kako bi njegova objava ostala u dosluhu sa izvorom. Meni je tu proces važniji od samog očvrslog objekta – njegova frekvencija, radijus i unutrašnja kinetika. Tako da: slike, reljefi, skulture, crteži, video radovi, pripadaju prirodi istog impulsa.
• Istoričar umjetnosti Mladen Lučić u tekstu pratećeg kataloga izložbe zapisao je, parafraziram, da Vaše stvaralaštvo, uprkos apstrakciji izraza postiže i znači više u borbi za društvo oslobođeno od manipulacije, eksploatacije i ideologije, jer je sačuvana individualna sloboda i čistoća duha. Koliko je umjetnik, ali i čovjek uopšte, danas slobodan? Koliko smo daleko od slobode? Da li nas i što nas ometa da budemo slobodni? Da li je sloboda stvarno samo (individualno) pitanje stanja duha?
– Koliko ja mogu dokučiti Lučićeve misli, njegov iskaz dovodi u ravan umјetnikov rad – talent, sa ličnom etikom. To bi bio primјer za formiranje ideala, pravednog i zdravog društva. Svakako da to zvuči utopistički. Iako kroz istoriju, a priјe svega kroz istoriju umјetnosti koja nas sada zanima, ima mnoštvo primјera, istovremenog odsustva etike i prisustva velikog talenta. Ali vremena su se promiјenila. Blizu sam Lučićeve teze i skoro da mislim kako drugog izlaza nema.
Ostaću trajno naklonjen "kulturi slobode", nečemu što prepoznajem unutar vedskih principa. Gdјe se zna – bez objašnjenja, koji elementi sačinjavaju čovјeka. Odatle zbirno postaje čovјečastvo. A ljudi, njima se manipuliše; rasno, nacionalno, ideološki. Reklo bi se što više tih pojmovnih razlikovanja, sve odlazi ukrivo. Uz efikasnu upotrebu digitalnih alata samo se hrani volja za moći, nevidljivih nakaza.
Ž.ЈANjUŠEVIĆ
