
Nakon skoro tri decenije, film Živka Nikolića, pod radnim naslovima "Čudni ljudi" – "Živko Nikolić – nedosanjani san", u produkciji Javnog servisa RTCG, biće premijerno prikazan na ovogodišnjem 36. Montenegro film festivalu u Herceg Novom u selekciji dugometražnog igranog filma.
Riječ je o dosad neprikazivanoj, desetoj epizodi poznate humorističke TV serije "Oriđinali", u kojoj, osim lika Niše, koji nakon bračnog brodoloma odlazi na jezero da liječi ljubavne boli, nema baš nikakvih drugih dodirnih tačaka sa serijom, već predstavlja potpuno odvojenu filmsku priču za sebe, kaže prof. dr Dragan Koprivica, scenarista ovog filma i serije "Oriđinali". Posljednja klapa filma u produkciji RTCG snimljena je na Karuču, na mjestu gdje je 1996. počelo i završilo snimanje TV serije "Oriđinali". Koprivica se prisjetio i kako je tekao rad na filmu – seriji.
– Scenario za film Živko i ja smo tokom više dana smišljali na terasi ondašnjeg hotela "Crna Gora". Tekst sam potom radio noću, i donosio sekvence sljedećeg dana. Tokom brojnih druženja, dok smo dogovarali neke bizarne detalje sižea, na terasi hotela smo se često smijali, što je izazivalo pozornost prisutnih, posebno što su prepoznavali Živka, videći ga u neformalnoj atmosferi, kao običnog, nasmijanog i raspoloženog građanina. Napominjem da je Živko potom tokom snimanja filma mijenjao određene detalje, kako to čine i drugi reditelji, a od mene je u tome imao punu saglasnost, jer i lično podržavam pravo svakog velikog reditelja na kreativnu slobodu tokom snimanja. U znak poštovanja, nijednom nijesam prisustvovao snimanju na Skadarskom jezeru, na Karuču, smatrajući da bi bilo neumjesno da izigravam supervizora u stvaralačkom činu jednog velikog reditelja – kaže Koprivica, pojašnjavajući da je riječ o neobičnoj ljubavnoj storiji u više pravaca, uz Nikolićevo prepoznatljivo traganje za arhetipskim, sa scenama koje djeluju kao slikarska platna u pokretu.
No, nakon toga, nije sve išlo kako su on i Nikolić zamišljali, kaže Koprivica.
– Vraćajući se u godine, u kojima nije bilo nade za ovaj filmski materijal zabilježen na Beta-kasetama, ističem da je dugo i beznadno ležao u arhivi TV Crne Gore. Tokom više godina, uz moje uzaludne apele i obraćanja, mnogo puta sam dolazio kod nekih generalnih direktora uz vječitu molbu da se pristupi finalizaciji postojećeg materijala... Ali su oni uglavnom imali rezervisan stav da je bolje ne talasati, ne ugrožavati svoju fotelju nekim kontroverznim Živkovim ostvarenjem, a kasete nek čekaju nekog novog direktora, i Godoa, zajedno – priča Koprivica. Ipak, Rade Vojvodić mu je prije nekoliko godina dozvolio da pregleda materijal sa snimanja u zgradi RTCG, a tada je i uz pomoć zaposlenih u ovoj kući uspio pronaći po kancelarijama i dodatne video kasete, te ih pripojiti uz postojeće. Do promjene u odnosu prema tom materijalu, kaže Koprivica, došlo je sa sadašnjim direktorom RTCG Borisom Raonićem, koji je omogućio montažu postojećeg i dosnimavanje novog materijala u režiji Senada Šahmanovića.
– Kao filmski reditelj novog talasa, Šahmanović je maestralno ispunio sve obaveze i kao supervizor montaže filma, uz njegovo izvrsno dosnimavanje kratke, posljednje scene, nedavno snimljene na Karuču... Riječ je o svojevrsnoj logičnoj završnici filma, za koju sam dopisao scenu susreta šest junakinja na istom jezeru, ali iz vizure današnjeg trenutka, nakon skoro tri decenije, čime smo uspjeli zaokružiti filmsku priču, uz moja nastojanja da se i tekstualno zadrži eho Živkovog manira, uz paralelu dva vremena – kaže Koprivica, dodajući da je Šahmanović zbog finalizacije filma putovao i u SAD da bi razgovarao s glumicom Svetlanom Cemin, i taj razgovor uvrstio u film.
Ističe i da je svojevrstan kuriozitet da su dosnimavanju filmske građe na Karuču prisustvovali i neki od najvažnijih aktera iz 1996. godine: Nastadin Bulatović, tadašnji direktor serije, Vesna Ivanović, sekretarica režije, Raco Nikolić, pomoćnik reditelja, Vesko Balandžić, far majstor, i Mijo Rabrenović, mikroman.
– Čvrsto sam uvjeren da će ovo posljednje, a tim prije i dodatno provokativno ostvarenje Živka Nikolića, kao svojevrstan miks dokumentarističkog i igranog, u viziji Šahmanovića, izazvati izuzetnu pažnju cjelokupne naše i šire javnosti – kaže Koprivica, ocjenjujući da je cio projekat svakako najljepši omaž Živku Nikoliću i njegovom neprolaznom filmskom opusu.
Ž.J.
Коментари (0)
Оставите свој коментар