Podgoričko Gradsko pozorište obogatilo je svoju Večernju scenu komadom kojem je u fokusu glavni crnogorski grad i njegovi žitelji. Priča o Podgorici 21. vijeka, koja korijene ima u dešavanjima `90-tih godina 20. vijeka, jednako kao i specifičnom starovaroškom, staropodgoričkom mentalitetu i crnogorskoj tradiciji, crnohumorni komad "Samo da je po redu" premijerno je izveden preksinoć u velikoj sali KIC "Budo Tomović".
Komad u režiji Lidije Dedović nastao je po tekstu Stefana Boškovića. U predstavi igraju: Srđan Grahovac, Maja Šarenac, Dušan Kovačević, Lara Dragović, Omar Bajramspahić, Stefan Vuković, Marija Đurić i Tatjana Torbica. Scenografiju je uradila Smiljka Šeparović, kostime Lina Leković, a muziku Vladimir Maraš. Predstava je koprodukcija sa "Beo artom 2015".
Priča o održavanju i organizovanju svadbe, iako vjenčanja nema, a zbog čijeg održavanja se zato prikriva smrt člana porodice, i odlaže sahrana, donosi niz istovremeno apsurdnih kao i (realno) izvjesnih - mogućih situacija, koje upravo zbog tog dvosturkog potencijala u sebi nose i klicu (crnog) humora. Ipak, ne sahranjuje se tu samo nepokretna majka, koja je glava porodice, već i jedna država, jedna prošlost, sjećanje i emocija, pa čak i tradicija, kako navodi glumac i umjetnički direktor podgoričkog Gradskog, Dušan Kovačević. Bilo je emotivno i interesantno na scenu donijeti lik Starovarošanina koji u svojoj bašti traži naftu, koji ne ulazi kod majke dok još diše, ali koji ozvaničuje da je ona umrla, i koji drži prvi govor nad njenim odrom. Ideja o predstavi, dodaje Kovačević, zajednički je potekla od njega i koproducenta Borisa Miškovića, takođe Podgoričanina. Priča je ponijela i ostatak ekipe ove predstave, dodaje on.
– Kada gledate predstavu vidite da to nije samo komedija, već slojevita građanska drama puna komičnih elemenata i apsurdnih situacija u kojima smo mi svakodnevno. Zato predstava ima nekoliko nivoa, i dosta simbolike. Majka je tradicija, koju mlade generacije uporno pokušavaju da potru, sahrane, i da nažalost to ne žele da priznaju zbog tranzicije koju prolazimo, vremena u kome živimo. Mi u teatru smo ipak željeli da se osvrnemo na to čuvanje i njegovanje tradicije koja je danas zapostavljena – rekao je Kovačević, navodeći da nije u pitanju njegovanje konzervativizma. Dodaje i da je komedija izazovan žanr, jer traži veliku posvećenost glumaca, a kako bi bili u interakciji sa publikom i dobili od nje željene reakcije, kao što je bilo prilikom ove premijere.
Dramski pisac Stefan Bošković kaže da mu se čini da je komad uspio, a da je tome sigurno doprinio skoro pa koautorski rad sa rediteljkom Lidijom Dedović. Po njemu, rediteljka je tačno odredila dešavanja koja treba akcentovati u životu jedne porodice tokom četiri dana. Premijeru je pratio iza scene, i zadovoljan je reakcijom publike na dramu koja se odvija u životima likova, a koju su namjerno "upakovali" u komediju.
– Crna Gora je veoma mala zemlja, a sa toliko razlika, od grada do grada, od lokaliteta do lokaliteta, ali mi smo išli na to da to bude univerzalna priča. Mi smo htjeli da iz te svadbe izvučemo nešto što je sa jedne strane emocija veselja, a sa druge emocija tuge, dok se to dešava u istom trenutku. Simptomatično je i paradoksalno kako ljudi mogu da se prebace iz jednog u drugo. Mislim da bi mnogi komadi mogli da se grade na osnovu tog crnogorskog korpusa tema doživljaja smrti, veselja i tradicije – kaže Bošković.
Ž.J.
Komentari (0)
Ostavite svoj komentar