Kako je naveo Ćuković, ova knjiga Vukanovićeve može se doživjeti i kao nastavak njene prethodne zbirke "Prolaznici". Ipak, ističe on, autorka je napravila nov i važan iskorak kada je u pitanju filozofski doživljaj lične i kolektivne punoće i zaokruženosti koje svojom poezijom nastoji podvrgnuti detaljnom pretresu. Odnosno, kaže on, pjesnikinja prelazi na ti sa prolaznošću, i to bez straha.
– Zbirka poezije "Ništa ne stiže na vrijeme" otključala je svjetove u nama, pritajene i zapretane lažnim svjetlima svakodnevice, oslobađajući nas strahova. S tim u vezi, s empirijskom provjerljivošću možemo konstatovati da je, zahvaljujući pjesnicima kao što je Jovanka Vukanović, gledanje u ponor prolaznosti postalo manje strašno - zaključio je Ćuković.
Đaletić se fokusirala na činjenicu da i u ovoj, kao i u prethodnim zbirkama Vukanovićeve, dominira pozicija lirskog subjekta, kao i herderlinska zapitanost o sebi i svijetu, koja se po njoj naročito učitava u pjesmi "Da ode tišina". Ova pjesma, kaže, kvintensencija je ove zbirke Jovanke Vukanović. Đaletić ističe i da u pjesmi, kao i zbirci uopšte, Vukanović otvara temu vremena, a koje ljudsko biće približava isključivo smrti, i koje je onaj faktor koji oblikuje ljudsku prirodu i ljudsko postojanje. Pritom, zanimljivo je i kako Vukanović doživljava ljudsko tijelo kao privremeni dom našeg bića, našeg postojanja. Kroz njih, prepliće i zavičajne teme, kao neodvojive, a s tim i motiv kuće, ističe Đaletić.
– Jovanka je jezgrovita, slikovita, Jovanka je puna stilskih figura koje tako maestralno koristi. Jovanka je paradoksalna - rekla je Đaletić, napominjući i da je pritom čuvarka istine.
Rut Stefanović je istakla da se Vukanović može uvrstiti u red najuspješnijih i najcjelovitijih književnih stvaralaca kod nas i šire, jer se uspješno realizovala kao pjesnikinja, kritičarka i antologičarka. "Autorkina višeslojna i filozofska poetika u knjizi "Ništa ne stiže na vrijeme" jeste pravi dar u okeanu šunda koji nas zapljuskuje poslednjih nekoliko decenija", kaže Rut Stefanović.
– Specifičan jezik i raskošna upotreba stilskih figura, metafora, simbol, paralelizam, ironija, ponavljanje, Jovankina su oruđa kojim nam otkriva duboke slojeve ljudskog postojanja i naglašava složenost ljudskih iskustava - rekla je Rut Stefanović.
