
Izvođenjem predstave „Bajka o ribaru i ribici“ (6+), koju je po tekstu A. S. Puškina, režirao Evgenij Ibragimov Gradsko pozorište Podgorice obilježiće Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade koji se obilježava upravo danas, 20. marta. Predstavu „Bajka o ribaru i ribici“ izvešće u sali Dodest KIC „Budo Tomović“ od 12 časova.
Poruku ovim povodom i ove godine djeci, odraslima, pozorišnim poslenicima diljem svijeta, i ove godine je uputila Sue Giles, predsjednica ASSITEJ International, a prije početka predstave pročitaće je glumac Pavle Ilić, saopštavaju iz podgoričkog Gradskog pozorišta.
Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade obilježava se od 2001, a od 2012. godine koristi se slogan „Povedite dijete u pozorište“. Poziv koji ukazuje na potrebu da se umjetnost teatra učini dostupnom djeci i mladima. To poručuje i Giles, dodajući - „Odvedite dijete u pozorište danas ili dovedite pozorište djetetu danas!“. Kako ističe, ova poruka ukazuje i na ulogu odraslih kao onih koji su djeci i mladima omogućava i podstiče odlazak u pozorište, ali i na ulogu umjetnika koji stvaraju za djecu.
Ovaj datum trenutak je fokusa na sve članove ASSITEJ-a, ali i trenutak da se svi zapitaju što je svima zajedničko, piše Giles.
– Vjerujemo u moć pozorišta i izvođenja. Pruža nam istraživanje ideja koje proširuju ono čemu svjedočimo i razumijemo na druge dijelove mozga, srca i duha. Omogućuje nam ljudsku povezanost. Inspiriše fantaziju i maštu i bavi se nemogućim temama s igrom i srcem. Uključuje mlade ljude u empatičnu razmjenu koja omogućuje individualnu i kolektivnu transformaciju. Koristi sve inteligencije. Koristi sva čula kako bi stvorila čudo i podstakla razmišljanje. To je ono što radimo širom svijeta, gdje god se naši članovi okupljaju, i to činimo s ekspertizom, vještinom i inovativnošću. To radimo na ulicama i u velikim pozorišnim kućama, u školama i domovima te na scenama. Stvaramo izvođenja za, sa, od i o djeci i mladima, gdje god se nalazili. Djeca i mladi trebaju pozorište i izvođenja, a zbog njihove manjkave moći, trebaju odrasle osobe koje im pomažu da to dožive - navodi Giles. Poručuje i da treba osvijestiti s kakvim teškoćama se susreću pozorišta koja rade s djecom i mladima koji su žrtve rata, terora, političkih i porodičnih sukoba, siromaštva, koji su raseljeni ili su beskućnici, koji su diskriminisani.
– Vjerujem da kroz stvaranje pozorišta i izvođenja za i sa djecom i mladima neprekidno učestvujemo u činu nade - navodi Giles, dodajući da „čin stvaranja je nada“.
Коментари (0)
Оставите свој коментар