Glumac Žarko Laušević preminuo je u 63. godini nakon kratke i teške bolesti, a osim impoznatne karijere, njegov život obilježila je velika tragedija.
Glumac Žarko Laušević je rođen na Cetinju, u Crnoj Gori 1960. godine. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, nakon čega je njegova karijera vrhunskog glumca krenula uzlaznom putanjom.
Bio je član Jugoslovenskog dramskog pozorišta, gdje je ostvario neke od najznačajnijih uloga na daskama koje život znače.
Na filmu je debitovao 1982. godine, ulogom u ostvarenju "Progon“. Vrlo brzo je dobio jednu od glavnih uloga u TV seriji "Sivi dom“ (1984), koja mu je donela veliku popularnost. Nakon toga, igrao je uloge u više od dvadeset filmova i televizijskih serija, među kojima su: "Šmeker“ (1985), "Svečana obaveza“ (TV) (1986), "Dogodilo se na današnji dan“ (1987), "Oficir s ružom“ (1987), "Braća po materi“ (1988), "Boj na Kosovu“ (1989), "Original falsifikata“ (1991), "Bolje od bekstva“ (1993), "Kaži zašto me ostavi“ (1993), "Nož“ (1999).
Laušević je u to vrijeme ponio laskavu titulu najpopularnijeg glumca i svi su predviđali da će ostvariti nevjerovatnu karijeru, naročito nakon uloge Miloša Obilića u filmu "Boj na Kosovu", prenosi Kurir.rs.
Kobna noć
Obećavajuću karijeru talentovanog glumca 1993. godine na trenutak je zaustavio tragični događaj koji se odigrao u Crnoj Gori.
Žarko i njegov pet godina stariji brat Branimir, zvani Mili, napadnuti su od grupe ljudi u blizini jednog podgoričkog lokala. Tom prilikom je Žarko iz svog pištolja usmrtio dvije osobe, a teško ranio jednu.
Nakon ukidanja presude od strane Saveznog suda, po ponovnom pretresu februara 1998.godine izrečena mu je kazna četiri godine zatvora zbog dvostrukog ubistva u prekoračenju nužne odbrane. Budući da je u tom trenutku već izdržao četiri - pet godina, pušten je na slobodu. U strahu od krvne osvete ubrzo nakon toga napustio je zemlju i otišao u SAD.
Šta se zapravo zbilo te večeri otkrio je u svojoj knjizi
Šta Žarko radi u Njujorku, čime se bavi, manje više, svi mediji su pisali o tome. Odgovore na sva pitanja, od kojih je najvažnije ono kako je on sam preživio sve što mu se dogodilo, dao je u knjizi “Godina prođe dan nikad”, objavljenoj 2011. godine, u kojoj je, između ostalog, napisao:
- Te večeri odlučili smo da, prije nego što odemo na spavanje u sestrin stan, nešto pojedemo i popijemo po pivo. Svratili smo u kafić gdje sam, kada smo naručili jelo, pitao konobaricu - Kakva je ovo galama? Čula se neka buka. Mladić koji je sjedio na zidiću kafića upitao je - Šta je bilo,momak? Kazao sam - Ništa, sve je u redu.
Ovakav dijalog je ponovljen drugi, pa treći put. Nisam učinio ništa što bi moglo da isprovocira svađu. Prišao je još jedan momak i ja sam udaren. Guran sam, vučen, udaran…Za trenutak sam izgubio svijest. Sve se, procjenjujem, zbilo za najviše pola minuta. Sjećam se samo djelova događaja, jer mi je u glavi bilo sve pomiješano. Osjećao sam da mi se torba koju sam u poslednje vrijeme uvijek nosio preko ramena i u kojoj je bio pištolj - otima. Uspio sam da izvučem oružje, repetiram, ali napad nije prestao. Pucao sam ne znam koliko puta. Imao sam užasno osjećanje straha - navodi se u knjizi.
On je u tom romanu opisao i detalje kobne noći.
- Vidim zatim da moj brat leži na dva metra od mene i iznad njega onaj drugi momak koji ga bez prestanka udara nečim u glavu. Imao sam utisak da mu uzima život i pucao sam bez razmišljanja - piše u knjizi "Godina prođe dan nikad".
Ovo je bio odgovor na optužnicu kada je u jesen 1993.godine, u Višem sudu u Podgorici, počelo suđenje tada najvećem glumcu Jugoslovenskog dramskog pozorišta Žarku Lauševiću i njegovom bratu Branimiru. Za njega je ovaj događaj postao najteža životna uloga, koja ga je pratila cijelog života.
Ogromno interesovanje je pratilo izdavanje ove knjige i njegove ispovjesti, koja je ubrzo zatim postala bestseler. Te 2011. godine tadašnji predsjednik Republike Srbije Boris Tadić pomilovao je glumca, nakon čega je bio slobodan građanin.
Odlazak u Ameriku
U strahu od krvne osvete Laušević je pobjegao u Ameriku. Život glumca Žarka Lauševića u Americi nije bio nimalo bajan. Bio je bez dokumenata i na potjernici Interpola, pa je mogao da radi samo poslove za koje mu nije potrebno znanje jezika i papiri. Izbor nije bio veliki, a ni plata.
- Ne znam... Kad prođe neko vrijeme izgleda lakše ili objektivnije sagledaš stvari. U trenutku dešavanja nisi svjestan koliko je težak taj džak koji nosiš, tek kasnije ti neki sedmi pršljan javi - odgovorio je Laušević na pitanje koliko je bio težak njegov život u Americi.
Prije nego je uhapšen zbog nelegalnog boravka u Americi, glumac se bavio raznim poslovima.
- Bio sam u žestokoj ilegali više od deset godina i radio sam samo poslove gdje ti ne treba ni znanje jezika ni papiri... U tom momentu naša ćerka Jana je bila mala. Trebali smo da nađemo ženu da je čuva, a to se plaćalo 15 dolara na sat. Moj moleraj 13, pa sam, shvatio da treba da obrnemo stvari. Bavio sam se djecom neko vrijeme, volim da kuvam i budem domaćica - rekao je Laušević u emisiji "Veče sa Ivanom Ivanovićem".
