Tokom jednosatne predstave o sukobu birokrata i umjetnika, Koprivica je dramski upečatljivo ilustrovao kulturna skretanja, u kojima glavnu ulogu vode ne umjetnici, nego politički namještenici na funkcijama „po dubini“. Takvi su već duži niz godina prepoznati i u našoj stvarnosti kao politički komesari, koji po ličnim ključevima određuju kulturne tokove kvareći ukus nacije.
Autor je prikazao bizarnu sliku istovjetne matrice u našoj, i ne samo našoj kulturi, kad pogrešni ljudi bivaju postavljeni na prava mjesta, kad od njihovog ličnog hira i dobre volje zavisi da li će neko od stvaralaca dobiti finansijsku i drugu podršku, koja može biti prekretnica za njihov dalji rad.
Tokom kreativnih tromjesečnih čitalačkih i scenskih proba Koprivica je profilisao dramski tekst uz česte izmjene i sažimanja, te je tekstualni predložak na kraju poslužio kao dobar osnov za mizanscen i nadigravanja na otvorenoj sceni.
U uvodnom dijelu komada, očekujući sekretarku, njena sekretarica je glasno panjka ukazujući na manire svoje lijene šefice, koja ima skrivenu podršku nekog ljubavnika iz viših političkih krugova. Sekretarka zatim dolazi i započinje mali teror nad svojom službenicom, a kao zvučni znak birokratskog aparata zvoni telefon, čiju slušalicu službenica zalupljuje sa strašću, da bi potom izmolila sekretarku da na razgovor prime bar jednu pjesnikinju zato što je žena. Sekretarka pristaje jedino iz ličnog ćefa da se malo sprdaju s naivnom poetesom, koja vjeruje u institucije sistema kulture. Ali njenim dolaskom započinje oštar sukob birokratkinje i pjesnikinje, u koji se uključuju „eksperti“ Sekretarijata, koji imaju službenu obavezu da laju na molitelje da bi im stavili do znanja da se ne nadaju ničemu dobrom. Na kraju komada pjesnikinja postaje još jedna žrtva sistema jer je „eksperti“ izujedaju i spakovanu otpreme u hangar.
Na ovaj način Koprivica je oslikao fantazmagorične scene devijacije jednog sistema vrijednosti, koji se pretvorio u vlastitu morbidnu negaciju.
Da bi gorka scenska priča o posrnućima u kulturi dobila prijemčivu notu, autor je tekst napisao u žanru satirične komedije, te je publika reagovala smijehom i aplauzima. Pritom je komad obojen čudačkom ljubavlju nastrane sekretarke prema afričkim žirafama i Africi, u znak njenog podsvjesnog bijega sa naših prostora, gdje izbjegava svaki vid obaveza na radnom mjestu i svaku odgovornost.
Mihaela Živković Batrićević i Marija Đuranović, u ulogama sekretarke i pjesnikinje, vodile su upečatljiv žestok duel od početka do kraja kobnog susreta, i pokazale svu raskoš naših dramskih talenata u amaterskom teatru, i kako se ruše barijere između profesionalnih i amaterskih predstava.
A kolika je posvećenost Mihaele Živković Batrićević bila tokom rada na predstavi najbolji pokazatelj je što je tri mjeseca dolazila na probe u Podgoricu sa Cetinja.
Treba istaći da u izvođenju komada nije bilo slabog mjesta, jer su i ostali akteri, Sanja Veličković Radonjić, dr Ljudmila Vorobjova, Darko Bulić i Emir Tičić bili na visini zadatka.
Koprivica se pobrinuo i da cjelokupan komad bude obogaćen muzičkim i vizuelnim efektima u funkciji poruka predstave, te je publika zaista doživjela cjelovit pozorišni ugođaj, koji ilustruju i ocjene gledalaca:
Milan Knežević je nakon izvođenja komada ocijenio da je riječ o dosad, kako je kazao, „najintelektualnijoj predstavi Dragana Koprivice“.
– Predstava je sjajna, prisustvovali smo modernom, izvanrednom komadu na neuralgične aktuelne teme u kulturi kroz sukob birokrata i umjetnika, tako da je riječ o pravom osvježenju. Jedno su nastojanja da se drame Brehta, Nušića i drugih stvaralaca aktuelizuju u modernom ruhu, a drugo ono što smo vidjeli na ovoj premijeri. Komad predstavlja sliku i današnje Crne Gore, njene kulturne atmosfere, već poznatih birokratskih stavova onih koji po ključu, već čuvenoj „dubini“, dolaze na funkcije, i prave štetu kulturi krojeći sudbine umjetnika, dijeleći ih na podobne i nepodobne u svim granama umjetnosti. Koprivica je žigosao sudar dvaju svjetova kroz likove ‘dubinske‘ sekretarke i pobunjene poetese, koja traži svoja prava i sredstva za knjigu. Zato je na satiričan način oslikao sve one naše ‘junake‘ u kulturi u liku trećerazredne sekretarke, koji, navodno, položiše svoje živote za kulturu. A upravo takvi treba prvi da vide ovu predstavu, i da se u njoj prepoznaju kao namještenici, kadrovi, neprijatelji kulture u Crnoj Gori, sad i ovdje, mada je ovo svevremena gorka dramska priča. U cjelini gledano, riječ je o dosad najboljoj predstavi Dragana Koprivice. Upravo zato jer je ponikla iz gorčine živog života i aktuelnog trenutka u kojem se vrši diskreditacija umjetnika u svim granama umjetnosti – kazao je Novica Đurić, predsjednik UKCG.
Snežana Mugoša, direktorica Instituta za ljekove i medicinska sredstva Crne Gore, imala je samo riječi hvale za predstavu.
– Ansambl Studentskog teatra ovom premijerom je dokazao da se predstave ne dijele na amaterske i profesionalne, već samo na dobre i loše. Ovaj atraktivni satirični komad nije nas samo nasmijao, već nas je i dirnuo, podsjećajući nas na aktuelne društvene probleme kroz komični, ali istinski iskren prikaz. Energija i strast glumačkog ansambla na sceni inspirisali su nas da sa optimizmom gledamo na svakodnevne izazove. Bilo je to veče puno smijeha i emocija, koje je pokazalo da prava umjetnost uvijek pronalazi put do srca publike – kazala je Mugoša.
Gledateljka dr Ksenija Vušurović rekla je da je oduševljena predstavom, scenskim okršajem Mihaele Živković Batrićević i Marije Đuranović, i istakla da Mariju, inače, poznaje i zna da je uvijek svaku obavezu završila odgovorno i na najbolji način, pa i ulogu pjesnikinje u predstavi Studentskog teatra.
Pjesnikinja i aforističarka Rada Draganić je istakla: “Kada bih predstavu upoređivala s nekim postupkom iz književnosti, to bi bila svakako karnevalizacija. Groteskni smijeh, koji izaziva u jednom trenutku komičan efekat a već u drugom gledaoca osvješćuje surovom realnošću kojoj svjedočimo svakog dana, daje joj pečat univerzalnosti. Oneobičavanje je efektno preneseno kroz ubjedljivu glumu, predstava drži pažnju do kraja, i nastavlja da se igra u svijesti gledalaca i poslije izlaska iz pozorišne sale.”
Premijernom izvođenju prisustvovali su i direktorica KIC-a “Budo Tomović”, Aida Batilović, filmski reditelj Senad Šahmanović, i Predrag Vukojević, selektor 53. Festivala dramskih amatera Crne Gore, koji će se u Bijelom Polju ove godine održati od 10. do 14. juna, a izvođenje komada je uvodnim slovom otvorila studentkinja i pjesnikinja Jelena Čavić.
