Med je slatka, ljepljiva poslastica u kojoj ljudi uživaju hiljadama godina. Ali med je puno više od ukusnog namaza za hljeb ili zaslađivača za čaj.
Od udaljenosti koju pčele prelete kako bi proizvele pola kilograma meda do istorije meda u drevnim civilizacijama, mnogo se toga može naučiti o ovom slatkom nektaru, pišu Nezavisne.
1. Pčele proizvode med već milionima godina
Prve pčele su se na Zemlji pojavile prije oko 130 miliona godina i od tada proizvode med.
2. Pčele proizvode velike količine meda
Tipična košnica može proizvesti između 13 i 45 kilograma meda godišnje. Da bi proizvela oko 450 grama meda, kolonija pčela mora sakupiti nektar s otprilike 2 miliona cvjetova i preletjeti više od 88.000 kilometara, što je jednako dvostrukom putovanju oko svijeta i predstavlja cjeloživotni rad za oko 800 pčela.
3. Jedina hrana koju proizvode insekti
Med je jedina hrana koju proizvode kukci, a jedu ga i kukci i ljudi. Proces proizvodnje meda započinje pčelama koje skupljaju nektar s cvjetova, koji zatim miješaju s pčelinjim enzimom i pohranjuju u saće. Nektar se zatim procesom fermentacije pretvara u med.
4. Pčele se zimi hrane medom
Pčele vrijedno rade cijelo ljeto kako bi osigurale dovoljno meda za održavanje košnice tijekom zime. Tijekom hladnijih mjeseci pčele provode svoje vrijeme grupirajući se oko matice i dršćući tijelima kako bi ispunile košnicu toplinom. To drhtanje sagorijeva mnogo kalorija, pa je med savršena visokoenergetska dijeta.
5. Jedna pčela proizvede vrlo malo meda
U prosjeku medonosna pčela proizvede jednu dvanaestinu čajne žličice meda tokom cijelog svog života. Kako bismo to stavili u perspektivu, dvije žlice meda bi jednoj pčeli pružile dovoljno energije za let oko svijeta.
6. Različite boje i okusi
Okus meda je određen izvorom nektara od kojeg je napravljen. Dok je med od lipe blagog okusa, med od kestena ima dublji i blago pikantan okus, a med od eukaliptusa sadrži suptilnu notu mentola. Takođe dolazi i u različitim bojama, od prozirne do gotovo crne, a što je med tamniji, ima višu razinu antioksidansa. Poznato je da pčele na jugoistoku SAD-a proizvode med tamnoljubičaste boje, ali naučnici još uvijek nisu otkrili zašto.
7. Med se ne kvari
Kada je u hermetički zatvorenoj ambalaži, med je jedna od rijetkih namirnica za koje se zna da nemaju rok trajanja. Postoje čak izvještaji da je jestivi med star par tisuća godina pronađen u nekoliko starih egipatskih grobnica. Dugovječnost meda se može objasniti njegovim hemijskim sastavom.
Med je prije svega šećer, blago je kiseo i u svom prirodnom obliku ima vrlo nizak sadržaj vode, a vrlo malo bakterija ili mikroorganizama može preživjeti u takvom okruženju. Kako bi se med pokvario, u njemu mora biti nešto što se može pokvariti, ali organizmi ne mogu preživjeti dovoljno dugo u staklenci meda da bi se mogao pokvariti.
8. Med ne proizvode samo pčele
Medonosne pčele nisu jedini insekti koji proizvode med. Južnoameričke pčele bez žalca takođe proizvode med, kao i neke egzotične vrste osa koje se takođe roje u Južnoj Americi. Bumbari ne proizvode med na isti način kao pčele, ali rade svoju verziju meda.
9. Ljudi skupljaju med već najmanje 8000 godina
Brojni špiljski crteži prikazuju ljude kako skupljaju med iz kolonija divljih pčela. Ove drevne slike sugerišu da ljudi skupljaju med već najmanje 8000 godina.
10. Staroegipatska kontracepcija
Postoje zapisi iz 1550. godine prije Krista koji govore o medu koji su žene nanosile na posteljinu kako bi spriječile neželjenu trudnoću.
11. Medna žrtva
Zapisano je kako je staroegipatski faraon Ramzes III. prinio riječnom bogu žrtvu koja se sastojala od 13 tona meda bačenog u rijeku Nil.
12. Grčki blagoslovi
Stari Grci su med smatrali simbolom blagoslova i sreće, a prilikom sahrana su ga nudili duhovima mrtvih.
13. Med kao oružje
U drevnim se ratovima med često miješao s otrovnim tvarima poput olova i sumpora kako bi se proizvele otrovne strijele.
14. Srednjovjekovno medarstvo
U Njemačkoj u 11. stoljeću med je bio toliko cijenjen zbog sposobnosti zaslađivanja piva da su feudalci od svojih seljaka zahtijevali da im danak plaćaju medom i pčelinjim voskom.
15. Pčelinje brade
Neki su prodavači meda u 19. stoljeću počeli nositi "pčelinje brade" kako bi privukli pozornost na svoje proizvode. Ovakva brada se postiže držanjem pčelinje matice u kavezu ispod brade i dopuštanjem pčelama da se grupiraju po licu. Danas su pčelinje brade popularnije nego ikada i diljem svijeta postoji nekoliko godišnjih natjecanja u postizanju najimpresivnije pčelinje brade.
16. Med je ljekovit
Dokazi o prepisivanju meda prilikom liječenja ljudi datiraju još iz drevne Mezopotamije. Budući da je ova tvar tako negostoljubiva prema bakterijama, često se koristila kao prirodni zavoj za zaštitu posjekotina i opeklina od infekcije. Danas se med još uvijek koristi kao prirodni lijek protiv prhuti, čira na želucu, pa čak i sezonskih alergija, prenosi Index.hr.
17. Šumski med
Pčelinji proizvod koji ne potječe od cvjetnog nektara, već od biljnih sokova iz dubljih slojeva biljaka, nazivamo med medljikovac, medun ili šumski med. Ovakav med je proizvod sokova iz slojeva biljke do kojih pčele u normalnim uvjetima ne mogu doći. Biljne uši oštećuju list, iglice ili mlade grančice te tako izlaze slatki biljni sokovi, a višak koji uši ne mogu preraditi pojavljuje se kao medna rosa. Ova vrsta meda je relativno rijetka i uglavnom se može pronaći u Europi i dijelovima Sjeverne Amerike, a u Hrvatskoj ga proizvode brojna obiteljska gospodarstva.
18. Pčelari uzimaju samo višak
Produktivna pčelinja zajednica proizvodi dva do tri puta više meda nego što joj je potrebno za preživljavanje zime. Pčelari pri berbi meda iz košnice nastoje ne uzeti ništa što bi pčelama nedostajalo.
19. Najveći proizvođač je Kina
Globalna proizvodnja meda je 2020. godine iznosila 1.8 milijuna tona. Najveći proizvođač je Kina s 26% ukupne svjetske proizvodnje, a drugi veliki proizvođači su Turska, Iran, Argentina i Ukrajina.
