13/12/2020 u 00:00 h
Dan.Dan.
StoryEditor

Hvalite dijete za uloženi trud, a ne rezultat

Često slušamo roditelje koji ponosno govore o tome koliko vanškolskih aktivnosti imaju njihova djeca
Često slušamo roditelje koji ponosno govore o tome koliko vanškolskih aktivnosti imaju njihova djeca, a nisu ni svjesni da su mališani na taj način često prenatrpani obavezama, nesrećni i neispunjeni. Pred roditeljima se danas nalaze brojni izazovi, a često se mogu čuti kritike o prevelikoj opterećenosti najmlađih obavezama, gotovo već od polaska u vrtić. Stručnjaci kažu da kako odrasli osjećaju umor ili stres zbog prevelikog broja svakodnevnih obaveza, što može rezultirati i takozvanim „burnaut sindromom”, i djeca mogu patiti zbog prenatrpanog rasporeda jer su nerijetko, osim školskih, zatrpana i vanškolskim aktivnostima. Psiholozi objašnjavaju da se preopterećenost javlja kad je sva djetetova energija usmjerena na samo jedno područje, npr. obaveze, a drugi zadaci i interesi, poput igre s prijateljima, bez kojih nema skladnog odrastanja, isključuju se ili svode na minimum. Djeca koja nemaju dovoljno slobodnog vremena osjećaju se iscrpljeno i dekoncentrisano. Nerijetko su roditeljska očekivanja previsoka i neprimjerena, pa počinju predstavljati pritisak i opterećenje djetetu jer se od njega očekuje uspjeh na svim područjima života. Kada nisu u školi, pred djecom su brojne obaveze osim učenja, izrade domaćih zadataka ili pohađanja instrukcija, pa neki imaju i po tri ili četiri vannastavne aktivnosti, a trend je da te aktivnosti počinju sve ranije, već u vrtiću. Iako su mnoga istraživanja pokazala kako se mozak djece u tom dobu najbrže razvija, bitno je ostaviti im dovoljno vremena za slobodnu igru, osnovnu dječju aktivnost, i te kako važnu za razvoj. Bitno je, smatra psiholog Ines Rezo, da roditelji prihvataju dijete baš onakvo kakvo jeste, bez obzira na sve. – Roditelji, ne možete uvijek znati da li je dijete talent u nekom području, ali ga možete prihvatati i voljeti baš takvo kakvo jeste, bez obzira na njegove uspjehe - i to mu redovno davati na znanje. Hvalite dijete za uloženi trud, a ne rezultat, opažajte eventualne promjene i pitajte ga ako niste sigurni kako mu je zaista na određenoj aktivnosti. Podstičite svoje dijete igrom, razgovorom i svojim primjerom na uživanje u aktivnosti, bez usmjerenosti na nagradu ili ishod aktivnosti - poručila je. Tako često možemo čuti kako su trenuci porodičnog druženja zamijenjeni „trčanjem” od jedne do druge dječje obaveze, nauštrb kvalitetno provedenog vremena s djetetom. Premda roditelji često misle da najbolje znaju što je dobro za njihovo dijete, ako primijete bezvoljnost, nezadovoljstvo ili nedostatak motivacije, trebalo bi da kroz razgovor vide postoji li još interes za neku određenu aktivnost, pa da donesu odluku vodeći računa o željama svojih mališana. Ines Rezo odgovara na pitanje kako pronaći idealnu mjeru prilikom izbora vanškolskih aktivnosti, jer se čini da većina djece ima raspored krcat obavezama. – Savremeno doba donijelo je određenu dobrobit u odrastanje djece i samo roditeljstvo, prije svega veću uključenost oba roditelja u odgoj djece. Uz veću roditeljsku uključenost često pod ruku idu viša očekivanja od djece, uz rečenicu koju često čujemo: „Znam da on/ona to može pa želim da to i ostvari”, bilo vezano uz očekivanja školskog uspjeha od djece ili pak očekivanja od njihovih vanškolskih aktivnosti. Roditeljska očekivanja su potrebna djeci kako bi se zdravo razvijala, no samo ako su usklađena s njihovim mogućnostima i interesima. Previsoka očekivanja dovode do toga da se dijete osjeća kao da nikada nije dovoljno dobro, te da mora „zaslužiti” roditeljsku ljubav, što je vrlo štetno za njegov dalji razvoj -kaže Rezo. Dodaje kako se djeca i roditelji precijene pa se ‚rastrče‘ na sve strane od jedne do druge aktivnosti. – Istraživanja kažu da je kvalitet pojedine aktivnosti važniji od kvantiteta aktivnosti. Za djecu je vrlo korisno da se bave aktivnostima koje ih zanimaju, u kojima uživaju i razvijaju socijalne vještine, što je za njihov razvoj i dobrobit puno važnije od broja aktivnosti. Preveliki broj aktivnosti može dovesti upravo do stresa i zamora kod djece, posebno ako djeca nauštrb aktivnosti provode manje vremena sa porodicom i u slobodnoj igri - kaže Ines Rezo. Ines Rezo kaže kako djeca mogu pokazivati znakove stresa, posebno kada se radi o djetetu opterećenom obavezama. – Dijete može otvoreno protestovati protiv odlaska na neke aktivnosti, a može i pokazivati znakove iscrpljenosti kroz razdražljivost i agresivno ponašanje, bezvoljnost i loše raspoloženje. Dobro je da roditelji čim prije prepoznaju ovakve znakove, razgovaraju s djetetom o tome, i ako je potrebno, u dogovoru s djetetom prekinu odlazak na neku aktivnost (ili više njih) - upozorava. Priredila:A.Š.

Izdvojeno

28. jul 2021 11:51