Bol u vratu predstavlja glavni simptom grupe oboljenja koja se zove cervikalni sindrom. Posledica je napetosti mišića i nadražaja ili oštećenja nerava. Može da se širi ka ramenima, u ruke, prema sredogruđu, potiljku ili u gornji dio leđa. Pokreti u vratu pogoršavaju bol i zato su često ograničeni. Mr Krsto Kovačević, predsjednik Komore fizioterapeuta Crne Gore, kaže da je uzrok ovih tegoba najčešće razvoj degenerativnih promjena vratnog dijela kičmenog stuba.
– Degenerativne promjene su proces koji zahvata cijeli kičmeni stub, tako da bol u vratu može da prati i bol u grudnom i krsnom dijelu leđa. U vratu se često javlja referisani bol koji potiče od bolesti srca i koronarnih krvnih sudova, vrha pluća žučne kese, dijafragme (hijatus hernija), temporomandibularnih zglobova. Često je uzrok bola u vratu slabost vratnih mišića i upala mišića koja nastaje nakon većeg opterećenja mišića vrata. To najčešće osjete osobe koje obavljaju kancelarijske poslove i koje rade za računarom. Uzrok pojave bola u vratu mogu biti i učestale male povrede (mikrotraume) ili veće povrede vrata – objašnjava Kovačević.
On kaže da se u tretmanu bola u vratu primjenjuju imobilizacija, fizikalni modaliteti, trakcija i vježbe (kineziterapija).
– U akutnoj fazi, tokom imobilizacije okovratnikom, rade se blage izometričke vježbe vratnih mišića i vježbe na distanci – izometričke i izotoničke vježbe za seratus anterior, aduktor skapule, latisimus dorzi, pendularne vježbe ramena, respiratorne vježbe u vidu sternalnog inspirijuma protiv otpora. Po smirenju akutnih simptoma, prelazi se na vježbe za uspostavljanje pokretljivosti, vježbe jačanja i stabilizacije, posturalne vježbe. Za uspostavljanje pokretljivosti istežu se trapezijus i sternokleidomastoideus, jer skraćenje ova dva mišića često i ograničava pokrete vratne kičme. Jačaju se vratni mišići, mišići skapularne i periskapularne regije i mišići gornjih ekstremiteta – kazao je Kovačević.
Krsto Kovačević kaže da iako je kineziterapija apsolutni „lijek izbora” u terapijskom smislu, za mnoga stanja i bolesti u njenom sprovođenju mora da se poštuju i određeni principi.
– Prije svega stručnost, ograničenja i kontraindikacije, vrijeme početka primjene, doziranje... Prije propisivanja kineziterapijskih vježbi od fizioterapeuta se zahtijeva da odredi tačnu funkcionalnu dijagnozu, poznaje načine djelovanja propisane vježbe, poznaje tačnu preskripciju vježbe u pogledu početnog položaja, trajanja, intenziteta i broja ponavljanja, poznaje neželjena dejstva i kontraindikacije svake vježbe pojedinačno. Terapijski efekti kineziterapije su povećanje obima pokretljivosti u zglobovima, kao i povećanje snage i elastičnosti mišića. Takođe, poboljšanje funkcija disajnih organa, kardiovaskularnog sistema, organa za varenje i nervnog sistema, te poboljšanje cirkulacije krvi i ubrzanje lokalnog metabolizma i procesa oporavka organizma u cjelini. Efekti su i stvaranje pravilne šeme pokreta i motoričke aktivnosti – ističe Kovačević.
Fizioterapeuti su, kako kaže, jedinstveni zdravstveni radnici koji se dodatno usavrašavaju u primjeni raznih tehnika koje povećavaju kompetencije fizioterapeuta i doprinose unapređenju zdravstvenog stanja pacijenta. On ističe da je jedna od njih međunarodno priznata PNF tehnika.
– Proprioceptivna neuromišićna facilitacija je specijalistički, fizioterapijski koncept, zasnovan na ICF rehabilitacijskom modelu, koji stimulacijom somatosenzorike facilitira svakodnevni pokret. Koristi se kod svih pacijenata - objasnio je Kovačević.
Fizioterapeuti imaju posebnu ulogu i u edukaciji pacijenata u smislu izvođenja zaštitnih položaja prilikom svakodnevnih aktivnosti i izvođenja vježbi u kućnim uslovima. Saradnja sa svim zdravstvenim radnicima koji učestvuju u liječenju pacijenata je od izuzetnog značaja, a imajući u vidu obavezno vođenje medicinske dokumentacije, fizioterapeuti izdavanjem izvještaja doprinose unapređenju sopstvenog rada, saradnje i cjelokupnog sistema uopšte – rekao je Krsto Kovačević.
A.D.
