Istraživači su pronašli značajne količine mikroplastike u testisima pasa i ljudi, a podaci o psima ukazuju na to da zagađivači mogu biti povezani sa smanjenom plodnošću.
Sveukupno, istraživači su pronašli 12 vrsta mikroplastike u 47 psećih i 23 ljudska testisa, objavili su u Toxicological Sciences. Nijedno od tkiva nije bilo bez plastike.
Mikroplastika su minijaturni komadi plastike koji nastaju razgradnjom plastičnih proizvoda. Oni su sveprisutni u životnoj sredini i otkriveni su u vodi za piće i hrani, a na kraju i u ljudskom tkivu.
Kod pasa, prosječna koncentracija mikroplastike u tkivu testisa bila je 122,63 mikrograma po gramu tkiva. U ljudskim testisima prosječna koncentracija bila je 329,44 mikrograma po gramu, značajno viša od prosječne koncentracije koju su istraživači pronašli u ranijim studijama placentnog tkiva.
Najzastupljeniji polimer u ljudskom i psećem tkivu bio je polietilen (PE), koji se koristi za pravljenje plastičnih kesa i boca.
Kod pasa, viši nivoi polivinil hlorida (PVC) bili su povezani sa nižim brojem spermatozoida, ali to nije tačno za nivoe PE.
- Plastika pravi razlik, odnosno koja vrsta plastike može biti u korelaciji sa potencijalnom funkcijom - rekao je u saopštenju vođa studije dr Ksiacong Džon Ju sa „University of New Mexico School of Nursing“ u Albukerkiju navodi se u saopštenju.
PVC može da oslobodi mnogo hemikalija koje ometaju proizvodnju sjemene tečnost i mogu da poremete hormone, dodao je on.
Testisi pasa su dobijeni od veterinara nakon operacija sterilizacije. Ljudska tkiva su dobijena nakon obdukcije.
Dr Ju je primijetio da je prosječna starost ljudi bila 35 godina, što znači da je njihova izloženost plastici počela prije nekoliko decenija, kada je bilo manje plastike u opticaju.
- Uticaj na mlađu generaciju mogao bi biti više zabrinjavajući - sada kada u životnoj sredini ima više plastike nego ikada, rekao je on.