Nikad nisi dovoljno star da se spremiš za odlaske, za rastanke. Nikad dovoljno jak da shvatiš da ostaješ sam. Da gubiš nekoga ko te je stvorio, ko te je svemu naučio, da gubiš nekoga čije lice si gledao dugo, trepćući, dok ti se slast prvih kapljica mlijeka slivala niz lice. Da nestaju te ruke koje su te mazile, koje su te čvrsto držale da ne padneš, ruke koje ti mašu dok voz odlazi u daljinu, a ti onu paru grčiš u ruci, kao amajliju, jer ti je ona dala, odvajajući od sebe i svojih usta. Nije lako da odlazi ona koja je uvijek najljepši komad hljeba dala tebi, skrila ga od svih, pa ga tutnula i rekla ti idi napolje igraj se, namignula i dala znak. Nije lako. Nikad nisi spreman, ma koliko se trudio, vježbao, znao, pokušavao da shvatiš da su to godine, život, potrošena lična karta, potrošeno življenje, ali ne i ljubav. I dok se sa dahom bori, dok trošne i oronule koske škripe, njoj je na usnama samo jedno pitanje "da mi niste gladni, jesu li djeca dobro". Sve je dobro kad je majka dobro. Sve je dobro kad je majka TU. I jesu, ostarale, potrošene, ponekad dosadne u pitanjima, jer se nepotrebno sjekiraju, jer su tako naučile, jer ne umiju bez tako - brižno. I sve je dobro dok nas nazovu i kažu: "Dobro jutro", dok im sa druge strane žice čujemo glas i možemo oslušnuti dan u najavi i ono "ma dobro je, proći će". I koliko smo nezahvalni i glupavi, dok sjedimo trošeći vrijeme na nebitne stvari, a možemo bolje. Jedna kafica na terasi ili pod krošnjom stare košćele, a onda je pustiš da priča. Da se sjeća svih tih dana, tristo puta ispričanih priča, prevrnutih čarapa, opeglanih košulja, prokipjelih mlijeka i odranih koljena. Da se sjeti temperatura, prvih simpatija, udaja i ženidbi, prvog plača djeteta svog djeteta... I tako opet trista puta. Neka, neka je, neka priča. Nemoj joj reći da je dosadna i da ti troši vrijeme, da si to već sto puta čula i da žuriš, neka je. Sve je dobro kad je majka dobro i kad je majka TU. Juče je otišla jedna majka, juče je jedna djevojčica ostala bez priče za laku noć, poslednjeg zagrljaja, bez toplog kolača i mirisa cimeta, bez onog "ne brini se, tu sam", jer više nije majka Tu. Juče je jedna zvijezda zasijala najsjajnije, ali kao Anđeo, pamuk meka, krila, krila majke. Juče je jedno nebo zgaslo u očima djevojčice koja nikada više neće čuti njen glas, juče su ptice odletjele u nepoznatom pravcu, juče je jedno pismo ostalo bez adrese, juče je zauvijek ostalo juče. Mislite o tome, dok vas mrzi da odete na nedjeljni ručak, jer ste previše umorni, rokovi na poslu vas čekaju, djeca cijepaju poslednje atome snage. I dok joj na slušalici izgovaraš "ne mogu danas, vidimo se sjutra " zamisli njen blažen osmjeh i tople oči koje i tada kažu, trudeći se da joj sva tuga ne izleti na usta, "nema veze, samo da ste vi zdravo, vidimo se sjutra". Jedna baka svakog jutra kaže, čim ustane i oči otvori,"hvala ti Bože za još jedan dan, jer ću vidjeti moju čeljad, moju djecu". Možda oni neće doći, možda je neće ni pozvati, ali ona će da se nada, I dok god u njenim grudima bije, to srce je srce sve njene djece, eto takve su majke. I zasta, sve je dobro, kad je majka dobro i sve je dobro kad je majka TU. I nek mi ne zamjere sve očinske gromade, sva široka pleća i mudre glave porodica, kuću ne grije ognjište, ni sva blaga ovog svijeta, porodicu grije srce majke i dok kuca svi smo u njenom zagrljaju. Svi smo živi. Sve je dobro kad je majka dobro, sve je dobro kad je majka TU.
