Zahvaljujući velikom uticaju na turski način života, kafa nije samo napitak sa kofeinom, već simbol gostoprimstva i prijateljstva. Duboko ukorenjeno u turskoj kulturi, zajedničko ispijanje ovog aromatičnog napitka je trenutak koji se cijeni, koji zbližava ljude i produbljuje razgovor. U Turskoj se kaže: „Šolja kafe popijene zajedno ostaje u srcu 40 godina“.
UNESCO je dodao tursku kafu na listu nematerijalnog kulturnog nasleđa 2013. godine, i od tada se 5. decembar obilježava kao „Svjetski dan turske kafe“. U čast tako posebnog dana, hajde da naučimo istoriju ovog napitka.
Dolazak u turske zemlje
Kafa je prvi put stigla u palatu sultana Sulejmana u Istanbul kroz Jemen, za vrijeme Osmanskog carstva, i majstori kuvari u kuhinji palate razvili su novu tehniku kuvanja. Ime je dobila baš po toj posebnoj metodi kuvanja koju su izmislili Turci. Nakon što je bila istaknuto piće u palati, turska kafa je stigla i na ulice Istanbula. U 16. vijeku počele su da se otvaraju javne kafane u kojima su se ljudi družili uz ispijanje kafe. Kako je Istanbul bio kosmopolitski i trgovački centar, kafa je prešla granice: kada su trgovci počeli da trguju zrnima kafe sa dalekim zemljama, evropske diplomate i drugi zvaničnici uveli su kulturu ispijanja kafe u svojim zemljama.
Tradicija upisana u tursku kulturu
Turska kafa je tokom vjekova postala sastavni dio turske kulture. Ono što je čini tako jedinstvenom je to što je njen način kuvanja ostao nepromijenjen do danas. Za ukusnu tursku kafu neophodna je veoma fino mljevena kafa. Kafa se zatim priprema u loncu sa dugačkom drškom i usnom za sipanje, zvanom džezve, i služi se u malim šoljicama. Kada je riječ o šećeru u kafi, postoje „obična“ (sa malo šećera), blago zaslađena ili slatka.
Turska kafa tradicionalno dolazi sa čašom vode i ratlukom. Voda pomaže onima koji je piju da očiste svoje nepce i da u potpunosti osjete ukus kafe. Kafa je toliko neophodna u turskoj kulturi da se čak i „kahvaltı“ (doručak), prevodi bukvalno kao „obrok prije kafe“.
U Turskoj uvijek postoji razlog za ispijanje kafe. Kako se kafa konzumira posle svakog obroka kao digestiv, ona prati i razgovore sa prijateljima ili kućne posjete. Tokom ovakvih iskrenih ćaskanja, gatanje je zabavna turska zabava povezana sa turskom kafom. Turci okreću svoje šoljice za kafu da bi proricali sudbinu na osnovu oblika toza, ako imaju slobodnog vremena. To je zabavan ritual za tumačenje slika unutar šolje sa prijateljima. Servis turske kafe neizbježan je i kao poklon u posebnim prilikama, od vjerskih praznika do vjeridbi.
Sorte turske kafe za gurmane
Iako se klasična turska kafa svakodnevno konzumira širom zemlje, različite sorte postoje u svakom regionu. Na primjer, turska kafa se priprema od mastične gume u Egejskom regionu, gde je drveća mastike u izobilju. Menengič kafa, bez kofeina i voćnog ukusa, je lokalna poslastica u Gaziantepu i napravljena je od pasulja Pistacia terebinthus, poreklom iz jugoistočne Turske. Slično tome, mirra kafa se preferira u jugoistočnim gradovima Mardin i Šanliurfa. Mirra je jedna od najrobusnijih kafa na svijetu i služi se u malim šoljicama bez držača. Za one koji više vole laganiju kafu, kameno mljevena dibek kafa može biti idealna. Vrste turske kafe se takođe razlikuju po načinu kuvanja, na primer na zagrijanom pijesku, uglju ili pepelu.
Naučite kako da napravite pjenastu tursku kafu
Svjetski dan turske kafe možete proslaviti tako što ćete napraviti penastu tursku kafu po tradicionalnom receptu. Prije nego što počnete, uverite se da su zrna kafe što svježija. Trebaće vam tanja mljevena kafa nego što bi bila za filter kafu. Pomiješajte kafu sa vodom u šerpi, dodajte šećera koliko želite i kuvajte. Kada kafa proključa, videćete sloj pjene preko nje. Ako ga pažljivo sipate, pjena će ostati na vrhu.
